Katarina Horvat-Levaj
Izvorni znanstveni rad
DOI: https://doi.org/10.17018/portal.2025.7
Puni tekst: PDF
Str. 137–156
Sažetak
Gotička katedrala okružena renesansnom utvrdom, tijekom 17. i 18. stoljeća, dakle baroknog razdoblja, bila je s jedne strane transformirana gradnjom onih elemenata koji su ostali nedovršeni (a to su pročelni tornjevi, odnosno realizirani južni toranj), a s druge strane obnovom onih dijelova koji su stradali u elementarnim nepogodama (poput svoda iznad kora i svetišta). Sve te zahvate zagrebački su biskupi povjerili graditelju Hansu Nicolausu Alberthalu iz Trebnja u Sloveniji. No dok toranj nosi renesansna obilježja, u koru i svetištu je u obnovi ponovljen kasnogotički mrežasti i zvjezdasti svod. Tom spektru primjenjivanih stilova valja pridodati i novooblikovani portal na glavnom pročelju katedrale, koji je izveo drugi graditelj prema romaničkom prototipu. U radu se analizira doprinos zagrebačkih biskupa kao naručitelja i Alberthala kao graditelja te se valoriziraju zahvati u širem kontekstu dugoga trajanja pojedinih stilova.