Brošure i deplijani

Crkva sv. Jurja nalazi se na sjevernom dijelu stare gradske jezgre Buzeta, na njegovoj najvišoj koti. Njezina je unutrašnjost jednostavnog longitudinalnog oblika s povišenim svetištem i prigrađenom apsidom. Zaštitni radovi na slikarskom inventaru crkve počeli su 2002. godine, a ubrzo su uslijedili i sveobuhvatni radovi u unutrašnjosti crkve koje je u cijelosti proveo Hrvatski restauratorski zavod.

Današnji oblik crkva je dobila između 1603. i 1611. godine, kada je iz temelja obnovljena pod patronatom kapetana Antonija Erizza. Tijekom 17. i 18. stoljeća čitava je unutrašnjost opremljena bogatim pokretnim inventarom.

Potkraj 18. stoljeća crkva je ponovo preuređena te ukrašena zidnim slikama mletačkog majstora Mattea Furlanetta i štukaturama Francesca Schiavija iz Tolmezza.

Stropni oslici uokvireni su trima raskošno oblikovanim okvirima razvedenih konkavno-konveksnih obrisa. Prostor između njih ispunjen je vegetabilnim rocaille motivima. Konzervatorsko-restauratorskim radovima odstranjeni su višestruki naknadni naliči, zatvorena brojna mehanička oštećenja i pukotine te rekonstruirani nedostajući dijelovi.

Na stropu su prikazana tri prizora: Presveto Trojstvo sa sv. Jurjem i Antunom Padovanskim u centralnoj kartuši, Vizija sv. Filipa Nerija u sjevernom tondu te Apoteoza i mučeništvo nepozantog sveca u južnom tondu. Na zapadnom su zidu prikazani anđeli svirači i pjevači. Konzervatorsko-restauratorskim radovima na zidnim slikama obuhvaćeno je čišćenje površina, ispune lakuna i retuš.  Tijekom radova utvrđeno je da se ispod vidljivog sloja oslika u središnjoj kartuši nalazi i stariji oslik čije su konture likova urezane u svježu žbuku. Istraživačkim radovima na zidovima crkve otkriven je  niz posvetnih križeva u dva sloja, natpis i arhitektonski projekt preslice. Novi nalazi prezentirani su na zidovima jugozapadnog kuta crkve.

Konzervatorsko-restauratorskim radovima na štafelajnom slikarstvu obuhvaćene su sve slike u crkvi. Ciklus od šest slika na platnu velikih dimenzija s prizorima čuda sv. Antuna Padovanskog simetrično je postavljen na bočnim zidovima crkve između prozora. Ta se narudžba također povezuje s obnovom interijera crkve u 18. stoljeću i djelo je vještog majstora u čijem se likovnom izrazu isprepleću mletački i srednjoeuropski utjecaji s obilježjima kasnobaroknog klasicizma. Slike su bile vrlo oštećene, gotovo nečitke od naslaga nečistoće i neprozirnog laka te s velikim brojem mehaničkih oštećenja i starijih popravaka. U sličnom su stanju bile i oltarne pale Bogorodica od Ružarija s glavnog oltara te Sv. Eligije sa sv. Josipom i Jurjem s bočnog oltara kao i slike smještene s lijeve i desne strane glavnog oltara Sv. Andrija, Juraj i Lucija i Sv. Barbara, Apolonija, Šimun i Longin. Pala na glavnom oltaru djelo je mletačkog slikara ranog 17. stoljeća, a njezina se narudžba povezuje s  kapetanom Francescom Priulijem koji je upravljao Buzetom između 1612. i 1614. godine.

Glavni je oltar oblikovanjem usklađen s oslikanim zidnim štukaturama koje zaključuju vijenac simulirajući atiku, te s njima čini cjelinu. Istražnim je radovima utvrđeno da je stariji retabl tijekom obnove potkraj 18. stoljeća preoblikovan i prilagođen novim gabaritima svetišta. Oltar je jednostavan, drveni, rezbareni i polikromirani retabl arhitektonskog tipa postavljen na kamenu menzu. Konzervatorsko-restauratorski radovi, zbog višestrukih preslika i lošeg stanja izvornog oslika, bili su usmjereni na primarnu zaštitu arhitekture retabla, konsolidiranje drvenog nosioca i polikromije te minimalnu intervenciju na zatečenom osliku.