Deplijan je objavljen u povodu predstavljanja završenih višegodišnjih konzervatorsko-restauratorskih radova na oltaru Pohođenja Blažene Djevice Marije svetoj Elizabeti u župnoj crkvi u Dragi Bašćanskoj na Krku.
Ranobarokni oltar Pohođenja Blažene Djevice Marije sv. Elizabeti, danas smješten uz trijumfalni luk crkve, nekad je bio glavni oltar crkve. Središnji i ujedno ikonografski najvažniji dio oltara čini kompozicija koja prikazuje susret dviju rođakinja, svete Marije i svete Elizabete. S desna i s lijeva nalazile su se skulpture sv. Grgura pape i sv. Roka, koje su tijekom vremena zamijenjene današnjim skulpturama sv. Josipa i sv. Ivana Krstitelja. Preinakama oltara može se pripisati i uklanjanje dvaju sjedećih anđela s atike. Vrsno rezbarena skulpturalna kompozicija svrstava se među najbolja umjetnička ostvarenja iz razdoblja ranog baroka i pripisuje venecijanskoj radionici.
Zaštitni radovi na oltaru obavljani su u nekoliko etapa. U srpnju 1990. godine su radi istraživanja slikanih slojeva i proba uklanjanja preslika s oltara preuzeti kip sv. Ivana Krstitelja i jedna kerubinska glavica. Ustanovljeno je da ispod sloja prljavštine i potamnjelog laka postoje tri sloja preslika koja se mogu ukloniti jedino dugotrajnim postupkom kombiniranja kemijske i mehaničke metode. Nastavak konzervatorsko-restauratorskih radova na kipu sv. Ivana Krstitelja uslijedio je 1995. godine. Nakon završetka cjelovitog zahvata skulptura je, dobivši svoj dotada skriveni izvorni oslik, vraćena i postavljena na izvorno mjesto na oltaru.
Cijeli se oltar obnavljao u kontinuitetu od 2008. do 2016. godine. Najprije su restaurirani prethodno demontirana kerubinska glavica i dva sjedeća anđela s atike, koji su pronađeni 80-tih godina 20. st. Restauratorski radovi prezentirali su njihov izvorni oslik, a nedostajući dijelovi ruku, nogu i krila su rekonstruirani.
Sljedeće su godine na oltarnoj arhitekturi in situ provedena opsežna konzervatorska istraživanja slikanih slojeva, kako bi se uz pomoć sondi i mikropresjeka dobio potpuniji uvid u njihovo stanje. Nastavkom istraživačkih radova utvrđeno je da tri sloja preslika skrivena ispod sloja potamnjelog laka i prljavštine, koja su prepoznata tijekom sondiranja kerubinske glavice, nalazimo na cijelom oltaru. Zahvaljujući dobrom stanju župne crkve sv. Elizabete, na oltaru osim neadekvatnog preslika nije bilo većih oštećenja. Tektonika nije bila narušena, a nije primijećena ni veća zahvaćenost crvotočinom. U zoni gređa i zabata nedostajali su pojedini dijelovi profilacija, dok je dio profilacija bio razlijepljen, ali je naknadno pronađen u nišama. Veća oštećenja uočena su na kapitelima kojima su nedostajale volute i veći dio završetaka akantusovih listova. Nedostajuća rezbarena dekoracija rubnih dijelova predele nadomještena je tijekom jedne od obnova oltara daskom grubo izrezanom u obliku akantusova lista. U donjim zonama svih triju niša bili su rasušeni spojevi među daskama. U kosu kerubina i po obodu školjke na središnjoj niši aplicirane su neadekvatne limene zvjezdice, uklonjene tijekom restauriranja oltara.
Potkraj 2009. godine oltar je demontiran i otpremljen u radionicu Restauratorskog centra Ludbreg gdje su svi dijelovi osim središnje skulpture podvrgnuti plinskoj dezinsekciji dušikom. Na središnjoj skulpturi dezinsekcija je radi brzine postupka obavljena gama-zračenjem; nakon toga počelo je njezino restauriranje. Najzahtjevniji dio konzervatorsko-restauratorskih radova bilo je uklanjanje tvrdokornog preslika kako bi se prezentirao dobro očuvani originalni oslik. Polovicom 2010. godine skulptura je vraćena u crkvu. Iste godine počinje uklanjanje preslika s predele oltara. Uslijedila je konsolidacija crvotočnih konstruktivnih dijelova predele te njezina stolarska sanacija i rekonstrukcija nedostajućih dijelova profilacije. Uklonjen je i preslik s plitkih bočnih niša te je utvrđeno da njihove pozadinske daske nisu izvorne, nego rezultat kasnije obnove te da na njima nedostaje izvorni oslik. Na pojedinim dijelovima oltarne arhitekture restauratorski su se radovi izvodili kontinuirano, a obuhvaćali su uklanjanje preslika, stolarsku sanaciju te rekonstrukciju i rezbarenje nedostajućih dijelova. Tijekom 2013. godine obavljen je cjelovit konzervatorsko-restauratorski zahvat na skulpturi sv. Josipa te radovi kitanja i pripreme drvenog nosioca pojedinih dijelova oltarne arhitekture i dekorativnih elemenata za polaganje kredne preparacije. Do kraja 2015. godine svi dijelovi oltara su kredirani, a podloga je pripremljena za retuš i rekonstrukciju oslika i pozlate. Živ kolorit oltara ponovo je uspostavljen retušem i rekonstrukcijom oslika i pozlate izvedenom prema sačuvanim izvornim dijelovima, a osobito je zanimljiva kombinacija dvaju tipova marmorizacije u zoni ispod središnje niše. Središnji dio s plavo-sivom marmorizacijom rubi crveno-siva koja uzorkom i bojom oponaša breču (mandulat), cijenjeni građevinski kamen, koji se koristi i na arhitektonskim elementima u crkvi.
Povratom oltara i njegovim montiranjem u župnoj crkvi završeni su konzervatorsko-restauratorski radovi na obnovi toga malog dragulja naše kulturne baštine.