U organizaciji Hrvatskog restauratorskog zavoda, 20. studenoga 2025. godine u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu održan je stručni skup "Zidne slike i štukatura na žbukanim drvenim konstrukcijama – izazovi i rješenja".
Skup je okupio 145 sudionika: konzervatora, konzervatora-restauratora, povjesničara umjetnosti, građevinskih inženjera, arhitekata te stručnjaka s područja šumarstva i drvne tehnologije, čime je istaknuta važnost interdisciplinarnog pristupa u očuvanju takve baštine. Uz hrvatske predavače, sudjelovali su i stručnjaci iz Austrije i Slovenije.
Program skupa uključio je 14 predavanja s više stručnih područja. Obuhvaćene su teme vezane uz svojstva drva i specifičnosti drvenih povijesnih konstrukcija, izazovi i mogućnosti konstruktivne obnove te uspostavljanje stabilnih mikroklimatskih uvjeta, kao i mogući problemi i rizici koje donosi energetska obnova građevina sa statusom kulturnog dobra. Istaknuta je složenost drvenih nosivih konstrukcija koje su žbukane i oslikane ili ukrašene štukaturom, budući da drvo kao elastičan i higroskopan materijal reagira bitno drugačije na promjene vlage, temperature i opterećenja od žbuke koja je krhka i lomljiva. Konzervatorsko-restauratorski radovi na zidnim slikama i štukaturi na takvim nosiocima (žbuka na trsci, letvicama ili rabicu) izrazito su zahtjevni zbog višeslojnosti podloge, kombinacije materijala, vrste i opsega oštećenja i zahvata te funkcije i načina korištenja prostora.
Izlaganjima su predstavljeni primjeri sanacije oštećenja drvenih zidnih i stropnih konstrukcija – ovješenih stropova ili pregradnih zidova – uzrokovanih starenjem objekata, lošim održavanjem ili izvanrednim događajima, poput potresa i ratnih razaranja. Obuhvaćene su tehnike ojačanja konstrukcija i žbuke na trščanim i drvenim nosiocima, kao i konzervatorsko-restauratorski postupci čišćenja, učvršćivanja i reintegracije oslika, štukatura i žbuka, prikazani na primjerima iz Hrvatske, Slovenije i Austrije.
Predstavljeni su i primjeri povijesnih građevina na području Zagreba, oštećenih u potresima 2020. godine, u kojima još traju konzervatorsko-restauratorski i građevinski radovi u sklopu konstruktivne ili cjelovite obnove. Iskustvima iz Zagreba i središnje Hrvatske potvrdila se ranjivost tih konstrukcija te istaknula potreba usklađivanja sigurnosti konstrukcija s očuvanjem izvornih vrijednosti oslika i štukatura.
Fotoalbum
Izlaganjima je istaknuta važnost poznavanja povijesnih tehnika (slikarskih, kiparskih, graditeljskih) i svojstava upotrijebljenih materijala, prepoznavanja uzroka propadanja i potencijalnih štetnih čimbenika te nužnost preventivnog i pravovremenog djelovanja uz kontinuirano praćenje stanja. Rezultat svakog konzervatorsko-restauratorskog i građevinskog zahvata (što je neodvojivo jedno od drugoga) ovisi o prilagodbi specifičnostima pojedinog slučaja i o usklađivanju mjera i suradnji stručnjaka različitih profila. Pri planiranju postupaka sanacije i konzervatorsko-restauratorskih radova potrebno je sagledati opće stanje građevine, odnosno stanje s obje strane stropa, svoda ili zida, kao i njihovih zasebnih elemenata i njihovih odnosa. Važno je uzeti u obzir i potencijalne rizike kojima je građevina izložena — od seizmičke aktivnosti, protoka zraka i djelovanja vlage i temperature, do degradacije uzrokovane mikrobiološkom aktivnošću te štetnog djelovanja životinja i atmosferilija kao posljedica neodržavanja. Pažljiva i primjerena primjena suvremenih i tradicionalnih materijala i tehnika u građevinskim zahvatima na drvenim konstrukcijama i u konzervatorsko-restauratorskim radovima potrebna je da bi se izbjegla potencijalna nova oštećenja uzrokovana njihovim posrednim ili neposrednim djelovanjem (osobito odnos krutih i fleksibilnih sustava i materijala) i time osigurala njihova dugoročna zaštita.
Zidne slike i štukature sastavni su dio arhitektonskog konteksta te ih treba promatrati kao dio cjeline – sustava različitih struktura i materijala. Nastale su u bliskoj vezi s prostorom u kojem se nalaze i pružaju nam vrijedne umjetničke, stilske, ikonografske i povijesne informacije.
Skupu su svojim izlaganjima pridonijeli (prema redoslijedu izlaganja): Kristina Krulić, Teodora Kučinac, prof. dr. sc. Hrvoje Turkulin, Juraj Pojatina, prof. dr. sc. Zoran Veršić, Blanda Matica, Christoph Tinzl, Branko Orbanić, Toni Šaina, Andrej Jazbec, dr. sc. Antonija Gluhan i mr. sc. Ivana Jerković, Marko Buljan, Antonia Matković Šerić, akademik Mladen Obad Šćitaroci, Petra Tončić Lipovšćak, Ela Kreutz i Marija Puović te Adela Filip.
Skup je bio financiran sredstvima Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i uvršten je u program stručnog usavršavanja Hrvatske komore arhitekata.
Organizacijski odbor:
Boris Mostarčić, Kristina Krulić, Teodora Kučinac, dr. sc. Krasanka Majer Jurišić, Iskra Karniš Vidovič, Miroslav Jelenčić.
Zahvaljujemo svima na doprinosu!
