Srebrna i pozlaćena škrinja sv. Šimuna votivni je dar kraljice Elizabete Kotromanić, žene Ludovika Anžuvinca, koja svojim ikonografskim programom odaje snažan osobni pečat bosanske plemenitašice i hrvatsko-ugarske kraljice u vrtlogu dinastijskih i političkih zbivanja osamdesetih godina burnog 14. stoljeća. U dvjestopedesetak kilograma srebra i pedesetak kilograma zlata isprepletena je legenda o dolasku svečeva tijela u Zadar, ulasku anžuvinskog vladara u grad, čuda po svečevu zagovoru i smrti donatoričina oca, bosanskoga bana iz dinastije Kotromanić, te dirljivo umoljenje vladarice prignute pred svečevim tijelom sa svoje tri malodobne kćeri, u molitvi za sinom nasljednikom. Upravo je to središnji prikaz škrinje sv. Šimuna, rad majstora Franje, koji iz dalekog Milana dolazi sa skicama velikog Giotta i prema njima iskucava najvažniji prikaz Prikazanja u hramu, na kojem bogoprimac Šimun u naručju drži malenoga Krista koji pogledom prati majku. Taj veliki posao radi milanski majstor, koji svoju radionicu otvara u Zadru, u suradnji s domaćim majstorima Petrom Blaževim iz Rače, Stjepanom Pribičevim, Mihovilom Damjanovim i Andrijom Markovim iz Zagreba. Najvažniji spomenik iz razdoblja vladavine anžuvinske dinastije na obalama istočnoga Jadrana dovršit će zadarski zlatar Toma Martinov, koji prikaze četiriju zadarskih zaštitnika iskucava na unutarnjoj plohi škrinje osamdesetih godina 15. stoljeća. (ISŠ)
Opsežni konzervatorsko-restauratorski radovi provodili su se od 1984. do 1988. godine. U tim je radovima sa škrinje demontirano kompletno srebrno oplošje, uklonjene su vratnice te su izvedeni konzervatorsko-restauratorski radovi na drvenom nosiocu. Uklonjeno je oko 90 % svih željeznih čavala, koji su s vremenom korodirali i nisu više učvršćivali drveni nosilac. Navedeni željezni čavli zamijenjeni su drvenim tiplama te epoksidnim vezivom; na taj je način drveni nosilac učvršćen. Metalno oplošje potpuno je restaurirano te sa stražnje strane učvršćeno staklenim rovingom i epoksidnom smolom. Uslijedilo je vraćanje svih elemenata na izvorno mjesto prema fotogrametrijskim snimkama u mjerilu 1:1.
Prije početka Domovinskoga rata, 1991. godine, škrinja je bila prenesena, zazidana i pohranjena radi zaštite u zvoniku sv. Marije u Zadru te je nakon završetka rata izvađena iz svojega skloništa i vraćena na izvorno mjesto na oltaru sv. Šimuna u crkvi sv. Šimuna. Valjalo je ponovo očistiti cijelu površinu od nečistoća koje su se nakupile u pet godina rata.
Tijekom 2019. godine čuvar svetišta crkve sv. Šimuna, u dobroj namjeri, nanio je neadekvatni uljni premaz, koji je stvorio vizualno neprihvatljiv žuto-narančasti ton (izraženiji u udubinama reljefa). Površina cijele škrinje je zbog nataloženih nečistoća i utjecaja loših atmosferskih uvjeta potamnila i poprimila tamnosivi do crni ton, najizraženiji na njezinu dnu. Recentnim uljnim premazom premazane su brončane skulpture te kameni kipovi nosači škrinje. Zbog ulja koje je prodrlo u poroznu površinu kamena, kipovi su poprimili žućkasti ton, koji je u udubinama nešto tamniji i također estetski nagrđuje površinu; stoga je u suradnji s Konzervatorskim odjelom Zadar donesena odluka o njegovu potpunom uklanjanju. Na pojedinim mjestima primijećen je nedostatak srebrnih čavlića koji povezuju oplošje s drvenom osnovom, kao i nedostatak dijela ukrasne srebrne trake. Dva tordirana ukrasna stupića, koji uokviruju prednji središnji panel škrinje, tijekom krađe u listopadu 2022. godine iščupana su sa svojih pozicija. Ukradena je i lijeva željezna "kopča" kojom se škrinja zatvara. Stupići i kopča pronađeni su zakopani u obližnjem gradskom parku, znatno mehanički oštećeni. Na samoj škrinji je nakon krađe ostala izložena drvena osnova, kao i rubni dijelovi lima ukrasnih elemenata od kojih je izrađena, a koju izvorno pokrivaju lijevani stupići.
Fotoalbum
Škrinja sv. Šimuna, osim što je umjetnički i povijesno važna, iznimno je vrijedna za vjersku zajednicu. U zatečenom stanju znatno je narušena njezina estetska komponenta. Škrinja se povremeno otvara radi izlaganja svečeva tijela, pa joj prijeti opasnost od dodatnoga oštećivanja pri manipulaciji.
Godine 2019., u sklopu programa hitnih intervencija, škrinja je detaljno pregledana te je uklonjen naneseni neadekvatni premaz. Uzorci nanesenog ulja poslani su na laboratorijske analize u Prirodoslovni laboratorij HRZ-a u Zagrebu.
U 2024. godini, nakon bezočne krađe 2022. godine i oštećivanja umjetnine, u sklopu programa hitnih intervencija, proveden je ponovno detaljni pregled škrinje te su premještena dva cjelovito očuvana tordirana stupića s oplošja stražnje strane škrinje na prednju stranu, na mjesto nedostajućih stupića koji su izrazito oštećeni tijekom krađe. Svi tordirani stupići, s prednjeg i stražnjeg oplošja škrinje, izrađeni su tehnikom lijevanja iz kalupa i vizualno se ne razlikuju. Cilj takvoga zahvata bio je vraćanje vizualnoga jedinstva škrinje, koja se uglavnom promatra s prednje strane, te učvršćivanje oštećenih i nestabilnih dijelova lima, na mjestima koja su prekrivali stupići.
U 2025. godini redovitim programom zaštitnih radova Zavoda i Ministarstva kulture i medija (voditelj: Aleksandar Kotlar, Odsjek za metal, Restauratorski odjel Zadar, Služba za odjele izvan Zagreba) detaljno su pregledani elementi pronađeni nakon krađe 2022. godine. Ustanovljeno je da pojedini elementi nedostaju pa je potrebno ponovno ih izraditi. Da bi se to postiglo, trebalo je mehanički izravnati očuvane elemente, a zatim izraditi nedostajuće dijelove prema očuvanim originalima. Također, da bi se novi dijelovi što bolje uklopili u cjelinu, prije izrade bilo je nužno provesti kemijsko-fizikalne analize za precizno određivanje sastava srebrne legure iz koje su izrađeni originalni dijelovi. Završetkom istraživačkih radova odabrana je metoda izrade nedostajućih dijelova metodom galvanoplastike u bakrenom elektrolitičkom kupatilu. Nakon navedenih postupaka te cizeliranja i poliranja, te je elemente valjalo posrebriti i pozlatiti. Uz navedeno, potrebno je izraditi i nove srebrne čavliće za pričvršćivanje stupića koji nedostaju.
Za 2026. godinu planirane su dodatne kemijsko-fizikalne analize te nastavak konzervatorsko-restauratorskih istraživanja. Nužno je ukloniti štetne okside i nečistoće s površine metala odgovarajućom metodom te učvrstiti sve prethodno izravnate i očišćene dijelove odgovarajućim sredstvima (ugljičnim vlaknima, epoksidnom smolom te ostalim reverzibilnim materijalima). Nakon završetka svih navedenih radova, bit će potrebno sve elemente sastaviti te nanijeti primjerenu zaštitu. Potom će se izraditi konzervatorsko-restauratorska dokumentacija te se montirati stupići in situ na predviđeno mjesto u crkvi sv. Šimuna, uz montažu skele. Pripremit će se i detaljne smjernice za čuvanje i rukovanje. (AK)
