Ostatci srednjovjekovne utvrde Staroga grada Barilovića nalaze se na teško pristupačnom položaju, na strmoj stijeni iznad lijeve obale rijeke Korane čija je konfiguracija utjecala na tlocrtni oblik i veličinu feudalnoga grada. Stari grad izgradila je plemićka obitelj Barilović, koja je pripadala nižem plemstvu, a prvi se put u sačuvanim izvorima spominje sredinom 15. stoljeća. Osim Staroga grada i njegove neposredne okolice, Barilovići su posjedovali zemlju oko rijeka Kupe i Korane. Uvidom u povijesni kontekst, te komparacijom sa sličnim srednjovjekovnim utvrdama kontinentalne Hrvatske, istraživači su datirali izgradnju grada u 15. ili 16. stoljeće. Postojanje ranije faze iz 15. stoljeća potvrdila su recentna arheološka istraživanja, koja datiraju grad u sredinu 15. stoljeća.
Arheološkim istraživanjima koje je provodio Hrvatski restauratorski zavod, uz prekide, od 2002. do 2018. godine, došlo se do saznanja o kronološkim fazama Staroga grada, a otkriveni su i prapovijesni nalazi lasinjske kulture. Istraživanja su otkrila tri jasno odvojive faze života u Starome gradu: feudalnu fazu (15. i 16. stoljeće), fazu Vojne krajine (od 17. do 19. stoljeća) i fazu civilne uprave (od kraja 19. do sredine 20. stoljeća). Promjene vlasnika, uzrokovane povijesnim okolnostima, utjecale su na promjenu namjene Staroga grada, što je pratila i promjena graditeljskog oblika.
Najstarija, feudalna graditeljska faza obuhvaća južni dio Staroga grada, na uzvisini iznad rijeke Korane. Osim obodnih zidova tlocrta nepravilnog četverokuta, toj fazi pripada i branič-kula, glavni fortifikacijski element ranih srednjovjekovnih gradova. Tijekom razvijenog i kasnog srednjeg vijeka, sve do prodora Osmanlija, Stari je grad imao dvije osnovne funkcije: stambenu i obrambenu; služio je kao stražarsko mjesto iznad komunikacijskog pravca koji je od Kranjske preko Ozlja i Dubovca vodio do drugih feudalnih središta u porječju Kupe i Korane.
Ruševine Staroga grada Barilovića sastoje se od očuvanih izvornih struktura feudalnoga grada iz sredine 15. stoljeća, tragova kasnijih građevinskih preinaka iz razdoblja vojnokrajiške uprave od početka 17. do kraja 19. stoljeća te civilne uprave do sredine 20. stoljeća i obuhvaćaju ostatke svih triju glavnih graditeljskih faza u razvoju grada.
Nakon požara 1943. godine, Stari grad bio je u izrazito zapuštenom stanju više od pola stoljeća, dodatno narušenom štetnim utjecajima atmosferilija i vegetacije. Unatoč nizu negativnih utjecaja, osnovni tlocrtni oblik ostao je jasno čitljiv iz očuvanih ostataka. Stari grad odlikuje se jednostavnim oblikovanjem, bez dekorativnih elemenata, građen lomljenim kamenom, bez ugaonih klesanaca. Obodni zidovi, nepravilnoga četverokutnog tlocrta, položajem svojih uglova podudaraju se s pružanjem četiriju osnovnih strana svijeta. Vanjskim zidovima iz različitih graditeljskih faza pripadaju dvije kružne kule: branič-kula smještena na sredini unutarnje strane jugoistočnog zida i nekadašnja polukula na sjevernom uglu grada. Na istočnom rubu, kao plitki istak, jasno se raspoznaje struktura nekadašnje ulazne polukule pravokutnog tlocrta, koja je u vrijeme Vojne krajine, kao i sjeverna polukula, zatvorena i pregrađena u stambene prostorije. Ulaz u grad, širine kolnog, nalazi se u sjeverozapadnom zidu, a pristupa mu se strmom i zavojitom mjesnom cestom. Izvorni ulaz na jugozapadnom pročelju pravokutne polukule vjerojatno je zazidan u 19. stoljeću, nakon razvojačenja Vojne krajine 1873. i odlaska vojske.
Fotoalbum
Propadanje Staroga grada zaustavljeno je 1998. godine, kad na poticaj Općine Barilović i Konzervatorskog odjela u Karlovcu Hrvatski restauratorski zavod počinje sa sustavnim istraživanjima i izvedbom zaštitnih radova na arhitektonskim ostacima, sve do danas. Aktivnosti su obuhvatile opsežna konzervatorska, arheološka, arhivska, povijesna, geomehanička, geološka i mineraloško-petrografska istraživanja, izradu dokumentacije postojećega stanja, izradu potrebnih tehničkih rješenja konsolidacije i rekonstrukcije obrambenih zidova i kula te izradu specijalnih projekata skela i projekata tehničke zaštite arheoloških iskopa. Svi radovi provedeni su sredstvima koje je osiguralo Ministarstvo kulture i medija RH, uz sufinanciranje Karlovačke županije, i u suradnji i pod nadležnošću Konzervatorskog odjela u Karlovcu.
Zaštitne radove na Starome gradu Bariloviću Hrvatski restauratorski zavod provodi u kontinuitetu od 1998. godine. Voditeljica programa tih radova od 1998. do 2018. godine bila je Vladanka Milošević, d.i.a., zatim je od 2019. godine voditeljica bila Alma Orčić Vukašin, d.i.a., godine 2023. Hana Grebenar, d.i.a i Roman Ledinek, d.i.a.
Pregled konzervatorskih istraživanja i radova Hrvatskog restauratorskog zavoda od 1998. do 2023. godine
Izradom dokumentacije za sjevernu kružnu kulu te fotogrametrijskim snimanjem i kartiranjem istočnoga obrambenog ziđa 1998. godine počinju sustavni radovi na istraživanju i obnovi Staroga grada. Fotogrametrijsko snimanje izvodi Zavod za fotogrametriju Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Iste godine Zavod za fotogrametriju snima i kartira prve nacrte ruševine sjeverne kule koja je bila označena kao prioritet. Tijekom godine nastavljeno je snimanje cijele utvrde.
Konzervatorsko-sanacijski radovi na sjevernoj kružnoj kuli počinju 1999. godine, uz nastavak kartiranja snimljene dokumentacije Zavoda za fotogrametriju Geodetskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Sanacijski radovi na kružnoj kuli (injektiranje zidova) i sanacija istočnog obrambenog zida prezidavanjem nastavljaju se i u 2000. godini. Zavod za fotogrametriju Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu izradio je rekonstrukciju visina i fotogrametrijsku snimku sjeverne kule prema arhivskoj fotografiji iz 1926. godine koja je jedina u tom trenutku bila na raspolaganju i pružala potrebne informacije.
Izradom tehničke dokumentacije konsolidacije istočnog zida 2001. godine počinju radovi konsolidacije injektiranjem i dersanjem, dovršeni 2002. godine, kad ujedno počinju i sustavna arheološka ispitivanja i radovi koji su izvođeni 2002., 2003. i 2006. godine te u kontinuitetu od 2010. do 2018. godine otvaranjem godišnjih sondi veličine od oko 50 m². Time je Stari grad Barilović postao jedan od rijetkih potpuno arheološki istraženih i evaluiranih starih gradova u Hrvatskoj.
Arheološkom sondom u istočnoj ulaznoj kuli nađena je izvorna razina poda i kameno popločenje te je izrađen izvedbeni projekt konsolidacije temelja i zidova istočne kule. Vanjski zidovi jugozapadne i jugoistočne strane grada snimljeni su i kartirani nakon razminiranja desne obale Korane.
Arheološkim istraživanjima 2003. godine pronađen je fragment zida s ulazom u prostor uz istočni obrambeni zid, a uz kružnu kulu pronađen je odvodni kanal od kule do južnog obrambenog zida izgrađen u betonskoj konstrukciji, nepoznate datacije. Izvedeni su geotehnički istraživački radovi za degradiranu stijenu na kojoj je izgrađen Stari grad, fotogrametrijske snimke i nacrti južnog, zapadnog i sjevernog obrambenog zida, terestička snimka hridi na kojoj se nalazi grad, geodetsko mjerenje i kartiranje arheološkog iskopa. Izrađen je projekt konsolidacije obrambenog ziđa jugozapadnog ugla te su konsolidirani zidovi istočne kule.
Radovi konsolidacije zidova i temelja obrambenog ziđa uz pročelje u jugozapadnom uglu počinju 2004. godine, prezidavanjem, fugiranjem i injektiranjem, a konsolidacija pročelnog zida izvedena je sa skele i s hridi na južnoj strani 2005. godine.
Konsolidacija zapadnog zida, prezid dijelova sjeveroistočne ulazne, četvrtaste kule i sanacija arheoloških iskopa te dovršetak arheoloških istraživanja u jugozapadnom kutu grada izvedeni su 2006. godine. Provedeno je i terestičko fotogrametrijsko snimanje grada. Geoexpert EKG geomehanički je pregledao temeljno tlo, statički obradio sjevernu kulu i konsolidirao temelje njezinih zidova.
Mjerenje sjeverne kule totalnom stanicom, izrada nacrta postojećega stanja i rekonstrukcije sjeverne kule te sanacije sjevernog fortifikacijskog zida izvedeni su 2008. godine.
Tijekom 2009. godine nastavljeni su radovi sanacije i konsolidacije zidova sjeverne i južne kule sanacijom i rekonstrukcijom kamenog plašta sjeverne kule s vanjske strane grada do visine krovnog vijenca sa svim otvorima prema starim fotografijama i nalazima in situ. Temelji i ostaci zidova kule su, nakon arheoloških istraživanja u njezinoj unutrašnjosti, konsolidirani i konzervirani te je formiran pronađeni zapadni otvor u njezinu zidu. Južna građevina koja je na stijeni ispred jugoistočnog zida nije bila uključena u program konzervatorskih istraživanja i konsolidacije jer joj je pristup onemogućen. Zidovi kružne kule uz južni zid također su konsolidirani.
Dio fortifikacijskih kamenih zidova sa zapadne strane rekonstruiran je 2010. godine prema fotografiji i nacrtu Martina Pilara iz 1912. godine. Arheološki otkriveni kameni zidovi unutar grada uz zapadni obrambeni zid su konsolidirani te je izrađena dokumentacija rekonstrukcije sjeverne kule.
Arheološka istraživanja dvorišta otkrila su 2012. godine dvorišni zid od zapada prema istočnom dijelu s izrazito dubokim iskopom. Tada počinje konzerviranje, konsolidiranje i konstruktivna sanacija zidova uza zapadnu stranu dvorišnog zida te istočnog fortifikacijskog zida, uz izradu arhitektonsko-geodetskih nacrta izvedenog stanja. Nakon provedenih arheoloških istraživanja, iskop je tehnički zaštićen.
Tijekom 2016. godine nastavlja se rekonstrukcija, konsolidacija i konzerviranje zidova južne kule, formiranje zapadnog otvora u istoj kuli i izrada dokumentacije sanacije južne okrugle kule; također su nastavljena arheološka istraživanja uz južni obrambeni zid, od južne kule do istočne ulazne kule.
Radovi konstruktivne i građevinske sanacije sjeverne kule dovršeni su 2018. godine rekonstrukcijom krovišta. Donja zona jugoistočnog bedema i donja zona vanjske strane južne kule injektirane su i fugirane tijekom 2019. godine. Nastavljena je i sanacija zidova dozidavanjem kako bi dosegnuli ravninu hodne plohe, a gornje površine su poravnate i prekrivene zaštitnim slojem vapnenog morta. Zone između zidova zatrpane su zemljom, također do visine hodne plohe, kao što je to izvedeno i u ostalim dijelovima dvorišta otkopanih u arheološkim istraživanjima prethodnih godina.
Radovi prekinuti zbog potresa u ožujku i prosincu 2020. godine na području Grada Zagreba, Zagrebačke, Krapinsko-zagorske i Sisačko-moslavačke županije nastavljeni su i 2023. godine sanacijskim radovima na konsolidaciji donje zone zidova u jugoistočnom i južnom dijelu dvorišta te na istočnoj kuli.
U 2024. godini izrađena je konzervatorska studija (dr. sc. Ana Azinović Bebek, konzervator savjetnik arheolog, Edita Šurina, viši konzervator povj. umjetnosti, vanjska suradnica, Iva Vidović, mag. hist. art.) koja donosi povijesni pregled Staroga grada Barilovića sa slikovnim prilozima, postojeće stanje s fotodokumentacijom, pregled konzervatorskih istraživanja i radova Hrvatskog restauratorskog zavoda od 1998. do 2023. godine, valorizaciju Staroga grada i prijedlog prezentacije te prilog koji sadrži izvještaj o arheološkim istraživanjima Hrvatskog restauratorskog zavoda od 2002. do 2018. godine.
Program za 2025. godinu odnosi se na nastavak izvođenja radova konsolidacije unutarnjih zidova na sjeveroistočnom bedemu, rampe i stuba za pristup sjevernoj kuli, izvedbu otvora za otjecanje vode u južnom dijelu bedema, obnovu i rekonstrukciju postojećega odvodnog kanala i kamenog popločenja te ugradnju metalnih dvokrilnih vrata na sjeverozapadnom ulazu i fiksne rešetke na sjeveroistočnom zidu. (RL)
