Bedem Oštrica nalazi se između Šibenika i Primoštena, nedaleko od naseljā Grebaštica i Žaborić, u Šibenskoj-kninskoj županiji. Izgrađen je na samom početku poluotoka Oštrica, i to na njegovu gotovo najužem dijelu; proteže se s jedne strane poluotoka, od uvale Mirine, na drugu, prema uvali Bucavac. Poluotok Oštrica danas je nenastanjen, pokriven je gustom borovom šumom. Na njemu su dokumentirani još neki povijesni lokaliteti: crkva Sv. Duha, kasnoantički lokalitet, kamen s križevima uz obalu uvale Mirine, mreža suhozida, podvodni ostaci keramike u uvalama Japnenica, Pišljivica i Musorovica, ostaci vapnenica uz obalu uvale Japnenica i s južne strane bedema, kapelica sv. Nikole na rtu Vela Oštrica, bunker i rovovi s južne strane bedema, prema vrhu Banje.
Bedem na poluotoku Oštrica je, zajedno s crkvom Sv. Duha, zaštićeno nepokretno kulturno dobro, oznake RST-0168-1964. Dio je složenoga sustava fortifikacijske arhitekture šire okolice Šibenika, a građen je od kraja 15. stoljeća. Njegova ukupna dužina iznosi oko 300 metara (ako se računa i širina nedostajućega ulaznog sjevernog kraja zajedno s ostacima temelja kule u moru, ukupna dužina iznosi 325 metara). Visina bedema je između 6 i 9 metara, a širina između 1,4 metra (baza) i 0,5 metara (pri vrhu). Njegova linija je nepravilna, prati strukturu terena i njegov izdignut stjenoviti središnji dio. Pristupa mu se makadamskom cestom iz mjesta Grebaštica i uvale Mirine.
Javna ustanova u kulturi Tvrđava kulture Šibenik sklopila je s Hrvatskim restauratorskim zavodom potkraj 2024. godine ugovor za provođenje konzervatorsko-restauratorskih istraživanja i izradu elaborata za bedem Oštrica (voditeljica: dr. sc. Krasanka Majer Jurišić, konzervator savjetnik povjesničar umjetnosti, Služba za nepokretnu baštinu). Bedem je postao temom detaljnoga stručnog i znanstvenog interesa tek nedavno, iako se povremeno spominje i u starijoj literaturi i tekstovima. U svrhu obogaćivanja dosadašnjih saznanja o povijesti njegove gradnje i naknadnim preinakama, u elaboratu je sadržan povijesni pregled koji objedinjuje podatke iz recentno objavljenog rada Josipa Pavića i Andrije Nakića (Odjel za istraživanje i interpretaciju baštine, Tvrđava kulture Šibenik) i rezultate provedenih istraživanja. Također je pregledana i obrađena sva dostupna konzervatorska dokumentacija. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja obuhvatila su utvrđivanje, dokumentiranje i analizu stanja i oblikovanja bedema. Analizirani su vrsta i stanje kamene građe te su obavljena i laboratorijska ispitivanja materijala (Prirodoslovni laboratorij, HRZ i laboratorij za mjerenje niskih radioaktivnosti, Institut Ruđer Bošković). Izrađena je detaljna fotodokumentacija i pripadajući grafički prilozi. Arhitektonsku dokumentaciju postojećega stanja izradila je tvrtka Ruina d.o.o. iz Šibenika, a nacrte obradila tvrtka Skimi64 d.o.o. iz Ivanca. Pripremljeno je i mišljenje o stanju nosive konstrukcije (Intrados projekt d.o.o., Zagreb). Rezultati svih provedenih istraživanja, s valorizacijom i prijedlogom prezentacije, temelj su smjernica za obnovu bedema i njegovo daljnje očuvanje.
Fotoalbum
Poluotok Oštrica zarana je bio sastavnim dijelom šibenskog distrikta, a u 15. stoljeću je jedno od najnaseljenijih i najvažnijih sela toga područja. Prvi put se u pisanim izvorima spominje 1402. godine, a u Katastiku nadarbina Šibenske biskupije, izrađenom oko 1460. godine, navodi se da je poluotok u vlasništvu biskupijskog arhiđakonata. Potkraj 15. stoljeća, zbog sve češćih napada osmanlijske vojske, počinje organizacija obrane; na dalmatinskom se području formiraju deseci zbjegova za zaštitu lokalnog stanovništva izvan gradskih središta. Pritom je jednostavnija za gradnju, učinkovita i ne toliko skupa bila gradnja fortifikacijske strukture visokog bedema, koji je na strateški najpovoljnijem položaju mogao osigurati zaštitu. Prema povijesnim podacima, bedem Oštrica zasigurno je sagrađen sredinom druge polovice 15. stoljeća, u vrijeme mletačkoga dužda Marka Barbariga, a na samom kraju istoga stoljeća nadograđen je i zaključen kruništem, što je vidljivo i u samoj strukturi zida, prema horizontalnoj liniji koja se pruža gotovo cijelom njegovom dužinom. Da je dogradnja tada dovršena, potvrđuje i podatak iz sredine 1499., da su se stanovnici Grebaštice uspješno sklonili i obranili od napada Osmanlija još iste godine. Prema pisanim podacima, tijekom 15. stoljeća poluotok se sve više nastanjuje, sve do početka 17. stoljeća. Otada više nije stalno naseljen, jer se stanovništvo seli na Krapanj, a zid i kule se ne održavaju. Ponovno naseljavanje bilježi se tek u 18. stoljeću. Danas, najveći dio poluotoka služi kao državno lovište i uzgajalište muflonske divljači.
Bedem Oštrica građen je kamenom, zaključen je kruništem sa stražarskom stazom i stubištem. Na njegovim krajnjim dijelovima nekad su bile kule, danas očuvane samo djelomično u tlocrtu. Sjeveroistočni je kraj razgrađen u širini od oko deset metara pri probijanju puta prema vrhu poluotoka, a ostaci kule približno kvadratičnog tlocrta vidljivi su uz obalu, dijelom i pod morem. Na jugozapadnom kraju bedema razgrađen je veći dio zida, u dužini od oko 50 metara, a zamijenio ga je recentno podignut niži suhozid, dok je sam završetak dijelom očuvan u elevaciji. No taj je dio zida u vrlo lošem konstruktivnom stanju te je moguće urušavanje gornjih zona.
S unutarnje strane kruništa bedema je prilično očuvana stražarska staza, kao i pojedini klesani elementi, niše otvora i stube. Staza je formirana nad sedrom građenim lukovima koji se opiru o masivne kamene konzole. Na dijelovima na kojima se bedem izdiže prateći nagib terena, dijelom su očuvane i stube kojima se svladava promjena visine, a gotovo u središnjem dijelu je i stubište kojim se preko stijene s dvama kratkim krakovima uspinje na istočnu i zapadnu stranu stražarske staze. Na vanjskoj strani bedema očuvano je više kružnih kamenih konzola na zupcima kruništa (takozvane "uši") u koje su se umetale drvene zaklopnice za zaštitu osoba na stazi. Unatoč oštećenjima, ruševnim dijelovima i statičkim problemima, zidana struktura bedema na Oštrici jedan je od bolje očuvanih primjera fortifikacijske strukture na širem šibenskom području. Svojom monumentalnošću u zelenilu i kamenitom tlu poluotoka ističe se gotovo poput skulpture. Istodobno je to jasan i lako čitljiv znamen povijesnih okolnosti i opasnosti, koji je dulje vrijeme omogućavao siguran zbjeg stanovnicima toga kraja. Njegova je vrijednost ne samo arhitektonska nego i povijesna i ambijentalna, pa je nužna njegova zaštita i daljnje očuvanje. (KMJ / EŠ)
