U svibnju 2025. godine provedeno je podvodno arheološko istraživanje u podmorju kasnoantičke palače u mjestu Polače na otoku Mljetu (voditelj istraživanja: Igor Miholjek, Odjel za podvodnu arheologiju, Služba za arheološku baštinu). Novija istraživanja provode se od 2022. godine do danas. I ovogodišnje istraživanje provedeno je u suradnji s njemačkom udrugom za promicanje i razvoj podvodne arheologije DEGUWA (Deutsche Gesellschaft zur Förderung der Unterwasserarchäologie e.V.), koja nam se pridružila 2023. godine, te sa Sveučilištem u Trnavi (Trnavská univerzita v Trnave) i Arheološkim institutom Slovačke akademije znanosti (Archeologický ústav SAV Nitra), koji su se pridružili istraživanju 2024. godine. U istraživanju je sudjelovala i tvrtka NavArchos iz Zagreba te Aquatica-Mljet s Mljeta. Financijska sredstva za istraživanje osigurali su Ministarstvo kulture i medija RH i partneri na projektu.
Prva istraživanja u podmorju kasnoantičke palače provedena su sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kad je utvrđeno postojanje pristaništa i operativne obale. Ti objekti građeni su od više-manje nepravilnih kamenih blokova različitih dimenzija i ostataka uporabnih keramičkih predmeta (ulomci amfora, krovnog pokrova i sl.) koji, nasipani u more, čine pravilnu pravokutnu strukturu. Takva struktura relativno jednostavne arhitekture pogodna je za pristajanje i manipulaciju različitih dobara pri ukrcaju i iskrcaju brodova. Danas se nalazi na 1,8 m dubine. Godine 2012. provedeno je rekognosciranje cijele uvale Polača, pri čemu je dokumentirana prirodna pličina dužine 200 m koja dijeli uvalu i zapadniji dio čini još sigurnijim za sidrenje brodova. Iako se nalazi na četiri metra dubine, što svjedoči da tijekom antike i kasne antike nikako nije mogla biti dio kopna, zasigurno je prepoznata u kasnoj antici kao prirodna barijera koja uvalu za nevremena čini mirnijom i sigurnijom za sidrenje.
Cilj ovogodišnje istraživačke kampanje bila je provedba batimetrije uvale Polače (mjerenje je provela slovačka tvrtka Helicop) kako bi se utvrdila točna i detaljna konfiguracija dna s vidljivim strukturama na morskom dnu. Nadalje, geodetskom totalnom stanicom trebalo je zabilježiti sve dosad otkrivene potopljene strukture i izvedene arheološke sonde te podvodnim arheološkim pregledom vizualno pregledati područje koje dosad nije pregledano. Uz sektore 2 i 3, u kojima je nastavljen iskop i izrada arheološke dokumentacije, ovogodišnje istraživanje prošireno je i na sektore 4, 5 i 6. Sektor 4 nalazi se u središtu Polače, uz pristanište putničke linije, sektor 5 odnosi se na prirodnu pličinu otprilike 100 m sjeveroistočno od sektora 3, a sektor 6 odgovara uvali Rogač na krajnjem sjeverozapadu uvale Polače.
Fotoalbum
Iskop u sektoru 4 započet je u tri probne sonde (A, B i C), okvirnih dimenzija 1 × 2 m, postavljene neposredno uz sjeverozapadnu stranu mola, na dubini od otprilike 6 m. Te sonde nisu dale arheološki materijal, ali i nisu iskopane do sterilnog sloja. Iskop je nastavljen u dvije nove sonde, imenovane D i F. Sonda D postavljena je otprilike 6 m istočno od sjevernog ruba mola na dubini od 4 do 4,8 m, a sonda E 3 m sjeveroistočno od sonde D, na dubini od 4 do 5 m. U sondama su primijećena tri stratigrafska sloja: prvi sloj s pijeskom i recentnim otpadom, drugi sloj debljine 30 cm od rahlog pijeska s manjim kamenjem i nedefiniranim ulomcima keramike izvan konteksta (ipak je riječ o aktivnoj luci) te treći sloj kompaktnog sivog pijeska s većom količinom ulomaka raznovrsnih arheoloških nalaza. U iskopu trećeg sloja u sondi D pronađen je bizantski zlatni novčić solid cara Teodozija II., datiran u prvu polovicu 5. stoljeća, što svakako pridonosi datiranju toga dijela kasnoantičke luke.
Sektor 5 rasprostire se preko pličine duboke 4 m, koja je na znatno manjoj dubini od okolnog morskog dna, a također je odlično vidljiva na batimetrijskoj snimci uvale Polače izrađenoj u sklopu ovogodišnjega istraživanja. Čini se izglednim da se na području sektora 5 u razdoblju neolitika, kad je apsolutna razina mora bila 5 – 6 m niža od današnje, nalazio rt spojen s kopnom i s triju strana okružen morem. Arheološki materijal prikupljen u ovogodišnjem pregledu upućuje na to da se na tom području u razdoblju neolitika ili eneolitika vjerojatno nalazilo naselje.
U sektoru 6 primijećena su dva izbočena objekta zidana od grubog kamenja koja podsjećaju na mol, odnosno pristanište za brodove. Zapadna struktura je dimenzija 4 × 8 m, dok sjeverna ove godine nije izmjerena. Nalaze se pod samom površinom mora i, ako se uzme u obzir podatak da je razina mora u južnom Jadranu u razdoblju kasne antike i ranog Bizantskog Carstva bila otprilike 0,7 m niža od današnje, obje su strukture u razdoblju djelovanja palače mogle biti korištene za pristup i privez manjih brodova i brodica. Radi dodatnog definiranja i datiranja tih struktura, bit će potrebno podvodno arheološko sondiranje, stoga se u ovom trenutku ne može zanijekati mogućnost njihova suvremenog porijekla.
Pokretni materijal koji je trenutno u procesu desalinizacije nije detaljnije obrađen, no preliminarna analiza pokazuje da je riječ o materijalu korištenom u kasnoj antici, tj. od 3. do 6. stoljeća. Ove godine u popis pokretnih arheoloških nalaza unesene su 233 stavke. Većinom je riječ o fragmentiranim ulomcima kasnoantičke keramike, fragmentiranog staklenog posuđa, kosti i drva. Na popis uzoraka unesena su četiri elementa koja mogu poslužiti za datiranje slojeva metodom analize radioaktivnog izotopa ugljika 14C.
Valja spomenuti da je u posljednjih 15 godina u podmorju otoka Mljeta, uz deset otprije poznatih brodoloma, pronađeno još dvadeset njih. Šesnaest brodoloma pripada razdoblju funkcioniranja cijelog kompleksa, palače, bazilika i ostalih objekata. Zasad možemo zaključiti da su pristanište s operativnom obalom i ribnjak građeni i korišteni tijekom kasne antike i da su dio kompleksa palače. Daljnja istraživanja donijet će nove spoznaje. (IM)
