Zagrebačka Palača bogoštovlja i nastave smještena je na istočnom rubu povijesnoga Gradeca, u Opatičkoj 10. Klasicistička palača, građena sredinom 19. stoljeća, ubrzo je nakon izgradnje preoblikovana u neorenesansnom stilu, čime je prvotna stambena funkcija redefinirana u javnu, u skladu s duhom vremena i tadašnjim društvenim potrebama. To reprezentativno zdanje sintetizira vrhunska ostvarenja likovnih i primijenjenih umjetnosti i izniman je primjer historicističke arhitekture kasnog 19. stoljeća. Palača je više od stoljeća očuvala svoj kulturni identitet, i u oblikovnom i u simboličkom i društvenom pogledu, te i danas u njoj djeluje Hrvatski institut za povijest.
Jednokatnu palaču trokrilne tlocrtne osnove sagradio je Aleksandar Brdarić 1838. godine za privatno stanovanje gornjogradske obitelji Paravić. Obitelj prodaje palaču 1882. godine Kraljevskoj zemaljskoj vladi, koja u nju smješta Odjel za bogoštovlje i nastavu. Deset godina poslije, 1892., Izidor Kršnjavi, nakon što je imenovan predstojnikom Odjela, poduzima opsežne radove pregradnje i preuređenja palače prema nacrtima Hermana Bolléa. Unutarnje uređenje vođeno je idejom Kršnjavoga o mjestu koje bi objedinilo kulturne temelje na kojima počiva Odjel i njegovo djelovanje: bogoštovlje, nastavu, znanost i umjetnost.
Bollé je zadržao tlocrtnu osnovu palače, u obliku slova U, kao i osnovni raspored prostorija i broj otvora u prizemlju. Na zapadnom pročelju istočnog krila dodatno je plitko istaknuo središnji dio pročelja u širini osi, ali i glavni portal s balkonom, a visinski ga je istaknuo trokutastim zabatom s reljefom grba Trojedne kraljevine.
Tlocrt prvog kata glavnog istočnog krila palače najvećim je dijelom ostao nepromijenjen, osim središnje dvorane koja je povišena oblikovanjem dubokog zrcalnog svoda sa središnjim ostakljenjem. Kako bi se omogućilo više dnevnog svjetla, na dijelu krova iznad dvorane ugrađen je stakleni crijep.
Na prvom katu istočnog krila preuređene su tri reprezentativne prostorije: tzv. Zlatna dvorana, Pompejanska i Renesansna soba, ukrašene zidnim oslicima, slikama, štukodekoracijama i drvenim oplatama s dekorativnim vegetabilnim, geometrijskim i figurativnim motivima. Oslikane su i sve zidne plohe sjevernog i južnog kraka stubišta. Za opremanje prostorija Kršnjavi je angažirao niz umjetnika koji su danas najveća imena hrvatske umjetnosti: Ivan Tišov, Robert Frangeš-Mihanović, Bela Čikoš-Sesija, Oton Iveković, Vlaho Bukovac, Ferdo Kovačević, Celestin Medović, Rudolf Valdec. Sredinom 20. stoljeća nizu hrvatskih umjetnika pridružuju se i Željko i Krsto Hegedušić koji 1943. izvode zidnu sliku u jednoj od prostorija prvog kata.
Tijekom uređenja palače, Kršnjavi se nije ograničio samo na arhitekturu, nego se brinuo i o reprezentativnom uređenju dvorišta. Zapadno dvorište palače ograđeno je od Opatičke ulice ogradom od kovanog željeza prema Bolléovu nacrtu, koja i danas bogatstvom detalja privlači pozornost.
Današnji izgled opatičke palače rezultat je velike preinake i pregradnje koja je poduzeta 1914. godine, kad su sva tri krila povišena za još jedan kat, osim Zlatne dvorane iznad koje nije formiran prostor, zbog zadržavanja zenitalnog osvjetljenja. Ujedno su i bočna krila, sjeverno i južno, dodatno tlocrtno proširena prema dvorišnom prostoru. Posljednja velika obnova palače poduzeta je između 1996. i 1999. godine, obuhvativši građevinsku sanaciju, ali i opsežne konzervatorsko-restauratorske radove reprezentativnih prostora pod vodstvom Hrvatskog restauratorskog zavoda.
Fotoalbum
Zagrebački potres u ožujku, a potom i petrinjski potres u prosincu 2020. godine, uzrokovali su znatna oštećenja nosive konstrukcije zgrade, pa je utvrđena potreba izrade cjelovitog projekta konstruktivne sanacije da bi se poboljšala njezina otpornost na potres. U potresima su u najvećoj mjeri stradali prostori svih etaža istočnog krila palače te prvi i drugi kat bočnih krila, dok je u prostorima prizemlja bočnih krila evidentirano najmanje oštećenja. Oštećenja nosive konstrukcije odrazila su se i na zidne slike u reprezentativnim prostorijama prvoga kata – u tzv. Zlatnoj dvorani i Pompejanskoj sobi te na oslikanim zidovima stubišta, na kojima su konzervatorsko-restauratorski radovi ponovno povjereni Hrvatskom restauratorskom zavodu (voditeljica radova: Adela Filip, Odjel za zidno slikarstvo i mozaik, Služba za nepokretnu baštinu). Oštećenja su evidentirana na svim zidnim plohama (horizontalne, vertikalne i dijagonalne pukotine, odvojeni žbukani i slikani sloj od nosioca, te lakuna na mjestima na kojima je žbuka s oslikom otpala). Veće oštećenje dokumentirano je na dijelu stropa u Pompejanskoj sobi. Tijekom potresa došlo je do gibanja međukatne drvene konstrukcije, što je izazvalo pucanje vezivnih žica kojima je trstika bila učvršćena. Pritom se žbukana trstika odvojila od nosive konstrukcije pa je došlo do deformacija, pucanja žbukanog i slikanog sloja, kao i gubitka dijelova oslika koji su nepovratno uništeni. Dijelovi štukatura u manjoj mjeri su otpali ili se odvojili od nosioca na svodu Zlatne dvorane.
Na zidnim slikama evidentirana su i mehanička oštećenja nastala uporabom prostora, brisanost slikanog sloja te mjestimične promjene tona boje na reintegracijama prijašnjih konzervatorsko-restauratorskih radova.
Tijekom rujna020. godine provedeni su preventivni zaštitni konzervatorsko-restauratorski radovi na zidnim slikama. Podljepljivanje žbukanog i slikanog sloja izvedeno je nanošenjem 5 %-tne otopine Tylosea MH300 preko japanskog papira. Rubovi žbuka zatečenih lakuna obrubljeni su vapnenom žbukom u omjeru 1 : 3 (vapno : pijesak), a odvojeni i ugroženi dijelovi žbukanog sloja injektirani su smjesom PLM-A (CTS). Izvedeno je podupiranje dijela stropa u Pompejanskoj sobi da bi se oštećena stropna konstrukcija zaštitila od daljnjega oštećivanja i propadanja. Dijelovi odvojenih štukatura uklonjeni su sa svoda Zlatne dvorane; potom su opisani, evidentirani, fotografirani i pohranjeni u prostoru palače.
Daljnji konzervatorsko-restauratorski radovi provodili su se u skladu s građevinskim radovima konstrukcijske sanacije, za čiju su potrebu najprije provedena sveobuhvatna istraživanja – povijesna, povijesnoumjetnička i konzervatorsko-restauratorska. Prikupljeni rezultati svih istraživanja i konzervatorsko-restauratorskih radova, povijesni pregled, dokumentacija postojećega stanja, izvještaj o stanju zidnih slika, preventivnim radovima i prijedlogom potrebnih konzervatorsko-restauratorskih radova, smjernice za obnovu, valorizacija i prijedlog prezentacije objedinjeni su u povijesnoj studiji (Zagreb, 2021.). Provedena su i konzervatorsko-restauratorska istraživanja prizemlja, tijekom kojih su otkriveni šablonski oslici u pojedinim prostorijama. Oslici su potom dokumentirani i valorizirani, a na temelju dobivenih rezultata izrađen je prijedlog prezentacije zidnog oslika s kraja 19. stoljeća (Zagreb, 2022.).
Konstrukcijska sanacija palače počela je u studenome 2022. godine i završila u srpnju 2023. godine (izvođač: tvrtka Hedom d.o.o. za graditeljstvo i trgovinu). Tijekom građevinskih radova izvedeni su i konzervatorsko-restauratorski radovi konsolidacije i reintegracije oštećenih dijelova žbuke i trstike kao nosioca žbuke na stropu Pompejanske sobe. Postupci su zahtijevali pristup oštećenom nosiocu s donje i s gornje strane stropne konstrukcije, koji je bio omogućen tijekom građevinskih radova otvaranja podne konstrukcije u prostoriji drugog kata. Uspostavljanjem veze među svim stratigrafskim slojevima, stvoreni su uvjeti za izvođenje cjelovitih konzervatorsko-restauratorskih radova.
Potkraj 2023. godine, nakon završetka konstrukcijske sanacije, pristupilo se cjelovitim konzervatorsko-restauratorskim radovima na zidnim slikama u Pompejanskoj sobi. Žbukani i slikani slojevi metodično su konsolidirani. Veće pukotine zapunjene su vapnenom žbukom, dijelovi žbukanog sloja koji se odvojio od nosioca injektirani vapnenom smjesom PLM-A (CTS), a japanski papir, koji je prvotno nanesen u svrhu preventivne zaštite, je uklonjen.
Veće lakune zapunjene su vapnenom žbukom u omjeru 1 : 3 (vapno : pijesak). Na žbukanu nadoknadu i manje pukotine nanesen je restauratorski glet od mramornog brašna i vapna s dodatkom Tylosea MH300. Zidni oslik očišćen je destiliranom vodom i celuloznim tamponima bez većega vlaženja.
Reintegracija slikanog sloja na žbukanim nadoknadama izvedena je uljanom tehnikom. Istom su tehnikom usklađene reintegracije slikanog sloja koje su promijenile boju, a izvedene su u prijašnjim konzervatorsko-restauratorskim radovima. U završnoj fazi reintegrirani slikani sloj zaštićen je voskom, čime je postignuto ujednačenje s izvornom tehnologijom i vizualnim karakteristikama oslika.
Svi konzervatorsko-restauratorski radovi izvedeni su u skladu s rezultatima istraživanja i laboratorijskih analiza izvorne tehnologije zidnih slika, usklađeni s prethodno izvedenim probama na pokretnim nosiocima pripremljenim na način istovjetan izvorniku. Zatečeno stanje zidnih slika i faze radova su fotodokumentirani i izrađena je grafička dokumentacija, a provedeno je i snimanje uz primjenu UV florescencije i IC reflektografije.
Izvedeni građevinski i konzervatorsko-restauratorski radovi rezultat su uspješne interdisciplinarne suradnje temeljene na usklađivanju analiza i prijedloga svih uključenih stručnjaka (statičara, arhitekata, povjesničara umjetnosti, konzervatora-restauratora, konzervatora, izvođača građevinskih radova i predstavnika vlasnika) s glavnim ciljem zaštite i očuvanja kulturnoga dobra, uz istodobno ispunjavanje suvremenih zahtjeva koji se odnose na povećanje otpornosti graditeljske baštine na seizmička djelovanja.
Cjelovita obnova palače tek predstoji i odredit će tijek daljnjih konzervatorsko-restauratorskih radova u Zlatnoj dvorani i prostoru stubišta. Tijekom i nakon konzervatorsko-restauratorskih radova u Pompejanskoj sobi ontinuirano se provodi praćenje stanja zidnih slika u svim reprezentativnim prostorijama. U tijeku je desalinizacija dijelova zidova u prizemlju stubišta koji su oštećeni djelovanjem vlage i štetnih soli. Kontinuirano se provodi mjerenje temperature i relativne vlažnosti zraka u prostoru, termografsko snimanje i ispitivanje vlage u građi zidova te laboratorijske analize soli na uzorcima žbuka. (AF)
