Selo Borovci smješteno je oko 8 km zračne linije sjeverozapadno od Metkovića, na prisojnoj padini brda koje okružuje krško polje. Na vrhu brijega nalazi se crkva sv. Nikole, oko koje se prostire groblje. U vizualnoj je komunikaciji s nedaleko smještenim gradom Vratarom, iz kojega se nadzirao taj prostor tijekom 14. i 15. stoljeća, prije nego što su ga Osmanlije porušili. Zaravan Zanoga smještena je oko 500 m jugoistočno od crkve sv. Nikole, a na njoj se nalazi srednjovjekovno groblje sa stećcima.
Arheološka istraživanja nalazišta Zanoga provodi Hrvatski restauratorski zavod od 2023. godine pod voditeljstvom dr. sc. Ane Azinović Bebek, doc. Istraživanja se provode u suradnji s Antropološkim centrom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (dr. sc. Vlasta Vyroubal) gdje se obavljaju antropološke analize pokojnika.
Do sada provedena arheološka istraživanja na položaju Zanoga pokazala su da je pokapanje na tom groblju počelo u 13. stoljeću. Groblje je bilo u upotrebi do 15. stoljeća, odnosno okvirno do razdoblja kad je počelo pokapanje na groblju oko crkve sv. Nikole, što svjedoči o kontinuitetu ukapanja stanovništva kasnosrednjovjekovnih Borovaca. Istraživanja su rezultirala vrijednim saznanjima o pogrebnim običajima kasnoga srednjeg vijeka, a posebno su važna zbog definiranja elemenata grobne arhitekture. Istraženo je 17 grobova, od toga devet na prapovijesnoj gomili, tri zapadno od gomile, a pet u šumarku sjeverno od gomile.
Fotoalbum
Groblje se nalazi u blizini potoka, uz komunikaciju koja vodi prema utvrdi Vratar i dalje u dolinu Neretve. Položaj uz putove te na prapovijesnim gomilama i oko njih vrlo je čest odabir za groblja stećaka, kao i onaj uz vode (lokve, izvori, bunari). Takvi pokazatelji sugeriraju uključenost groblja stećaka u svakodnevni život. Nisu to bila nepristupačna mjesta prepuštena zaboravu; upravo suprotno, bila su u svakodnevnom doticaju sa žiteljima. Svih 45 stećaka je katalogizirano te su definirane njihove karakteristike: jednostavne su izrade, bez ukrasa i natpisa. Uglavnom je riječ o debljim pločama (do 30 cm) ili, dominantno, sanducima (debljima od 40 cm), koji su lošije kvalitete izrade, neujednačeno klesani i obrađeni, izduženog oblika, bez postolja. Dominiraju niski i srednje visoki sanduci; visoki su grupirani sa zapadne strane gomile. Najkvalitetnije su obrađeni najveći sanduci, a ima i deset vrlo loše obrađenih niskih sanduka neravne površine, mjestimice amorfnih blokova.
S obzirom na to da su kosturni ostaci pokojnika u svim grobovima bili izuzetno loše očuvani, najčešće nije bilo moguće odrediti spol, nerijetko ni precizniju starost pokojnika. Međutim, i ti skromni ostaci omogućili su određen uvid u životne uvjete kasnosrednjovjekovnog stanovništva koje se pokapalo na groblju pod stećcima. Najčešća patološka promjena primijećena na kostima pokojnika je periostitis, odnosno upala pokosnice, koja je povezana s nespecifičnim bakterijskim infekcijama, specifičnim zaraznim bolestima koje se hematogenim putem prošire na kost (na primjer sifilis), s lokaliziranim traumama, venoznim insuficijencijama ili metaboličkim bolestima (na primjer skorbut) i dr.
Ostaje nam pokušati definirati ima li gradnja crkve i promjena mjesta ukapanja veze i s promjenom stanovništva.
