U podmorju palagruškog arhipelaga, najudaljenijega pučinskog otočja našega teritorijalnog mora, stručnjaci Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda provode istraživanja čija je svrha zaštita, znanstvena interpretacija i prezentacija podmorske kulturne baštine. Pučinsko otočje čine otoci Vela i Mala Palagruža s trinaest hridi koji ih okružuju i otočić Galijula s pličinom Pupak. Iako površinom malo, ono je zbog svojega iznimno važnog maritimnog položaja bilo jedna od najvažnijih navigacijskih orijentacijskih točaka na sjecištu trgovačkih plovnih putova. O intenzitetu i kontinuitetu plovidbe tim područjem od 5. st. pr. n. e. do 20. stoljeća, danas u podmorju svjedoče nalazišta pet antičkih i triju novovjekovnih brodoloma te brojni pojedinačni nalazi arheološko-povijesnog karaktera.
Zbog svoje važnosti, među nalazištima antičkih brodoloma izdvajaju se nalazi tereta rimskoga broda iz druge polovice 1. st. pr. n. e. koji su otkriveni 1987. godine u podmorju pličine Pupak. Naime, nedavna revizijska istraživanja nalazišta pokazala su da se teret toga broda (osim amfora tipa Dressel 1B i Lamboglia 2) sastojao i od ingota olova, amfora tipa Dressel 1C, Dressel 10-11 i Ovoid 5. Nalazište je izuzetno vrijedno jer je to prvo nalazište antičkoga brodoloma s teretom rimskoga olova koje je otkriveno u podmorju Jadranskoga mora. Tijekom istraživanja dosad je na nalazištu pronađeno 25 ingota olova, čime je dokazano da su oni ukrcani kao trgovački teret, a ne kao repromaterijal namijenjen popravku broda ili opreme tijekom plovidbe.
Fotoalbum
Za znanstvenu interpretaciju ingota i nalazišta brodoloma kao cjeline, najvažnije informacije dobivene su nakon restauracije i provedbe arheometrijskih analiza. Zahvaljujući žigovima (koji su ostali očuvani u natpisnim kasetama ingota) identificirana su tri proizvođača ingota olova. Žigovi SOCIET(atis) // MONT(is) ARGENT(ifodinarium) // ILUCRO(nensium) i SOCIET(atis) ARGENT(i) // FOD(inarum) MONT(is) ILUCRO(nensium) // GALENA označavali su ingote poslovnih udruženja proizvođača, a nalazi sa žigom P(ublii) TVRVLLI (urulli) · M (arci) F (ilii) // MAI (aiceia tribu) (prikaz dupina) označavali suingoteindividualnog ili obiteljski organiziranog proizvođača. Analizama izotopa ustanovljeno je i da olovo svih ingota s brodoloma potječe iz rimskih rudnika s jugoistoka Iberijskoga poluotoka, iz rudarske oblasti Cartagena – Mazarrón .
Tijekom posljednjih nekoliko etapa istraživanja intenzivirani su i radovi na nalazištu novovjekovnoga brodoloma mletačkoga trgovačkog broda iz 16. stoljeća. Ostatci toga broda i njegove opreme najvećim dijelom danas leže ispod olupine parobroda Centauro iz 1926. godine, koji je posljednja žrtva kobnih hridi pličine Pupak. Istraživanjem su otkriveni novi nalazi brodskoga naoružanja, jedan brončani top i devet kovanih topova te 35 kamenih i olovnih kugli. Uklanjanje površinskog sloja omogućilo je i uvid u dio načina života na brodu. Zahvaljujući anaerobnim uvjetima, u probnim sondama otkriveni su dobro očuvani dijelovi drvene konstrukcije krmene sekcije broda, brojni nalazi raznovrsnih keramičkih i kositrenih posuda za konzumaciju hrane, osobni predmeti, kao i koštani ostaci članova posade. (JB)