Od 6. do 8. svibnja 2025. godine djelatnice Odjela za štafelajno slikarstvo Hrvatskog restauratorskog zavoda, konzervatorica-restauratorica Marija Kalmeta i viša konzervatorica-restauratorica Tanja Rihtar, sudjelovale su na stručnoj radionici "Primjena visokoelastičnih PVA-boraks gelova u restauriranju osjetljivih površina", održanoj u nizozemskoj Zakladi Restauratorska radionica Limburg – SRAL u Maastrichtu.
Radionicu su vodili renomirani talijanski stručnjaci s Akademije likovnih umjetnosti u Bologni – Andrea Del Bianco, Augusto Giufreddi i asistentica Margherita Mazzotti – koji već niz godina razvijaju i primjenjuju tu metodu čišćenja u restauriranju osjetljivih kulturnih materijala.
Program radionice obuhvatio je teorijsku i praktičnu obradu pripreme, prilagodbe i primjene PVA-boraks hidrogelova u konzervatorsko-restauratorskoj praksi.
Posebno se govorilo o učinkovitosti tih gelova u čišćenju gipsanih odljeva, zidnih slika, slika na platnu i drvu, polikromirane drvene skulpture, pozlaćenih okvira te suvremenih umjetnina izvedenih od kompleksnih materijala, poput plastike, smole, voska i papira. Predstavljeni sustav omogućuje kontrolirano, površinsko čišćenje bez prodiranja u dublje slojeve, što ga čini iznimno korisnim za predmete osjetljive na vlagu, s izraženom teksturom i slabim međuslojnim vezama.
Fotoalbum
Tijekom radionice demonstrirane su metode uklanjanja površinskih nečistoća, vodenih mrlja, ljepila, plijesni i degradiranih završnih premaza. Prednosti upotrebe PVA–boraks gelova jesu njihova prilagodljivost površini, sposobnost zadržavanja tekućine te kontrolirano djelovanje bez potrebe za mehaničkom intervencijom. PVA–boraks gelovi prema potrebi se obogaćuju dodatkom agara, gellan gume, kelatora, sufraktanta ili organskih otapala, ovisno o karakteristikama površine i materijala na kojima se provode konzervatorsko-restauratorski zahvati.
Prema recentnim istraživanjima, PVA-boraks gelovi sve se češće primjenjuju u čišćenju osjetljivih i suvremenih umjetnina, zahvaljujući svojoj prilagodljivosti, svestranosti i ekološkoj prihvatljivosti. Brojni primjeri iz prakse pokazali su njihovu učinkovitost u situacijama u kojima ostale metode nisu dale zadovoljavajuće rezultate.
Sudjelovanjem na radionici, konzervatorice-restauratorice unaprijedile su svoje znanje i stekle vrijedna praktična iskustva koja će biti izuzetno korisna u svakodnevnom radu.
Zahvaljujemo organizatorima i predavačima na stručnoj edukaciji, izvrsnoj organizaciji te prilici za razmjenu iskustava s kolegama iz međunarodne konzervatorske zajednice.
(MK, TR)