Sjeverno od ceste Varaždin – Ludbreg, u mjestu Križovljan, stoji crkva Sv. Križa. Najstarija je očuvana sakralna građevina ludbreške Podravine koja se prvi put spominje u 14. stoljeću, ali se može pretpostaviti da je i starija (13. st.). Imala je nekoliko građevnih mijena. Vjerojatno je najprije izgrađen samo brod crkve s kamenim portalom na zapadnom pročelju, potom je u 16. stoljeću produžena na svetište, a na sjevernoj strani je dodana sakristija. Svetište i sakristija natkriveni su svodovima, a brod je vjerojatno imao tabulat. U 17. stoljeću crkva se obnavljala, pa je dobila i drveno pjevalište iznad glavnog ulaza, drveni pročelni zvonik na stupovima i drveni portik ispred južnog ulaza te kameno popločenje i novi tabulat u brodu. Pjevalište, zvonik i portik nestali su u kasnijim adaptacijama. Sredinom 18. stoljeća svetište je dobilo novi križni, a sakristija novi bačvasti svod, dok je nad brodom zadržan tabulat. Konačan izgled crkva je dobila sredinom 19. stoljeća, kad je sazidano novo pjevalište i podignut novi pročelni zvonik. U brodu su prizidani pilastri s profiliranim bazama i kapitelima i nad njima svodovi (češke kape) koji su zamijenili tabulat. Time je brod podijeljen na tri traveja.
U početku je Sv. Križ imao status župne crkve, no već u 16. stoljeću gubi važnost i postaje filijalom župne crkve sv. Martina u obližnjem Martijancu. Takav je status Sveti Križ zadržao do danas. U posljednje vrijeme crkva i nije bila u funkciji, tako da je početak tisućljeća dočekala prilično zapuštena i oštećena, s pukotinama u zidovima i svodovima, ali pod krovom.
Možemo zaključiti da je danas crkva Sv. Križa jednobrodna građevina s poligonalnim svetištem i sakristijom na sjevernoj strani, pjevalištem iznad glavnog ulaza i zvonikom iznad zapadnog pročelja. Crkva je pravilno orijentirana i svi su njezini prostori nadsvođeni. Na zapadnom pročelju ulazi se kroz raščlanjen kameni portal romaničkih obilježja, kojemu danas nedostaju dva stupa. Iznad njega je u osi kružni otvor pjevališta, a ispod njega kameni reljef sa sedam glava, vjerojatno srednjovjekovni. Južno pročelje rastvoreno je četirima prozorskim otvorima i bočnim ulazom u crkvu u kamenom okviru. Istočni prozor pripada svetištu, smješten je niže od ostalih i ima ugrađenu kamenu oštećenu biforu romaničkih obilježja. Na jugoistočnom pročelju svetišta bila je zazidana prozorska niša s ugrađenim profiliranim kamenim okvirom šiljastog zaključka, a visoko na istočnom pročelju je kružni otvor. Sakristija ima istočni vanjski ulaz i zapadni prozor, oba u kamenom okviru. Ostala pročelja nemaju otvore. Stolarija vrata i prozora je drvena. Brod i svetište različite su visine, ali su pokriveni, zajedno sa sakristijom, jedinstvenim dvostrešnim krovom (sakristija je nekad bila niža). Krovište je drveno, a pokrov čini biber-crijep. Pročelja su žbukana. Ispod streha teku jednostavni krovni vijenci u obliku holkela. Oko poligonalnog svetišta i sakristije je podnožje (sokl) istaknuto i završava jednostavnim kamenim zakošenim vijencem, a na južnom i sjevernom pročelju broda sokl je samo malo istaknut u žbuci. Na zapadnom pročelju ga nema. Cijela crkva je zidana mješovito, kamenom lomljencem i opekom, s mnogo kamenih klesanih spolija (što je vidljivo upravo sad kad je obijena sva žbuka radi obnove). Sjeverni zid izvana je dobrim dijelom zidan kamenim klesanim blokovima (odnosno debljim pločama), što upućuje na eventualnu reupotrebu materijala s obližnjega antičkog nalazišta.
Fotoalbum
Zvonik je zidan opekom i samo je izvana žbukan. Ima četiri polukružno zaključena otvora u visini zvona, s novim kapcima s rebrenicama. Oko otvora je istaknuta traka u žbuci, a na uglovima su istaknuti žbukani uglovnjaci. Zvonik je pokriven šatorastom kapom drvene konstrukcije pokrivene limom. Unutar zvonika je drveno stubište s podestima. Strmim drvenim stubama penje se s pjevališta do ulaza u zvonik i do krovišta crkve i sakristije.
Unutrašnjost crkve i sakristije popločena je kamenom, a na podu pjevališta je cementna glazura. U svetištu je glavni drveni polikromirani barokni oltar, a dva bočna oltara bila su postavljena na zidane menze lijevo i desno od trijumfalnog luka. Trenutačno su demontirani radi radova obnove. U brodu su bile jednostavne klupe, a u sakristiji su drveni sakristijski ormar i drveno klecalo. Na zidovima i svodu svetišta, kao i na zidovima broda, istraživanja su otkrila nekoliko ciklusa zidnih slika.
Zaštitni radovi na crkvi počeli su prije dvadesetak godina, a svi voditelji radova bili su s Odjela za graditeljsko naslijeđe Hrvatskog restauratorskog zavoda. Snimka postojećega stanja izrađena je 2003. godine (voditelj programa: Darko Kolarić). Te godine provedena su geomehanička i konstruktivna ispitivanja te prateća arheološka istraživanja, kao i hitna sanacija pokrova. Vanjska drenaža izvedena je 2004. godine (projekt: Geoexpert projekt iz Zagreba), s nastavkom arheoloških istraživanja (voditeljica programa: Blanda Matica). Zatim je nabavljena građa za krovište nad crkvom i sakristijom te je izrađen projekt instalacije za zaštitu od munje (voditeljica programa 2005. i 2006. godine: Vladanka Milošević). Od 2007. do danas voditeljica programa je Alma Orčić Vukašin. Od tada je izveden niz građevinsko-obrtničkih i konzervatorsko-restauratorskih radova na obnovi crkve. Zamijenjeno je drveno krovište crkve i sakristije i pokrov biber-crijepom, pri čemu je prezidan krovni vijenac u opeci, ojačan armaturom (projekt: Katarina Bence, Odjel za graditeljsko naslijeđe). U unutrašnjosti je izvedena sanacija pukotina na zidovima i svodovima fugiranjem, injektiranjem i ubacivanjem čeličnih sidara (tehničko rješenje sanacije: Geoexpert projekt). Svodovi su s gornje strane fugirani i prekriveni slojem vapnenog morta. Na pročeljima je uklonjena sva labava žbuka koja se trusila, a čvrsti dijelovi su opšiveni. Odzidana je vanjska strana zazidanog prozora na jugoistočnom pročelju svetišta. Statička sanacija trijumfalnog luka izvedena je djelomičnim prezidavanjem, a južni zid povezan je sa zidom trijumfalnog luka karbonskim užadima (tehnička rješenja sanacije: Geoexpertprojekt).
Slijedila je obnova zvonika iznutra i izvana. Zidovi su u unutrašnjosti fugirani i injektirani, izvedene su nove drvene stube i podesti, zvono je uređeno i postavljeno na novu drvenu konstrukciju, otvori su dobili nove drvene kapke s rebrenicama, zamijenjena je drvena konstrukcija kape zvonika i pokrivena bakrenim limom (projekt: Katarina Bence). Pročelja su ožbukana. Na uglovima su u žbuci istaknuti uglovnjaci, a oko otvora istaknute trake.
U sakristiji su uređeni zidovi i svod (čišćenje sljubnica, injektiranje, nova žbuka). Dio poda ispod sakristijskog ormara, koji je bio od opeke, zamijenjen je starim zdravim kamenim pločama iste vrste. Zamijenjena je stolarija prozora i dvojih vrata, dok je zadržan stari okov.
Održana su dva seminara o dokumentiranju povijesnih žbuka (voditeljica: Romana Jagić, 2003. i 2005.) i provedeno je nekoliko konzervatorsko-restauratorskih istraživanja. Preliminarno konzervatorsko istraživanje proveo je Duško Čikara (Odjel za konzervatorsku dokumentaciju nepokretne baštine) 2007. godine, kad je istražio sjeverni zid crkve, a 2009. provedena su povijesna istraživanja te istraživanja na terenu: sondiranja pročelja zvonika i svetišta te zapadnog pročelja crkve, pod vodstvom Petra Puhmajera (Odjel za konzervatorsku dokumentaciju nepokretne baštine). U unutrašnjosti su restauratori Odjela za zidno slikarstvo i mozaik otvorili niz sondi na zidovima cijele crkve i na svodu svetišta. Ustanovili su nekoliko ciklusa zidnih slika. U donjoj zoni zidova svetišta, uz glavni oltar, dvije zidne slike ("Arma Christi"i "Veronikin rubac") bile su poznate otprije.
Nakon otkrivanja zidnih slika, više godina su se izvodili konzervatorsko-restauratorski radovi na zidnim slikama: na sjevernom zidu broda prikaz sv. Jurja i sv. Mihovila, rijetki ciklus Adama i Eve u lunetama zidova svetišta (tom ciklusu pripada i oslik na svodu svetišta na kojem se tek trebaju izvesti zaštitni radovi), na zidu iznad trijumfalnog luka prikaz Krista pod križem. Potonji se morao ukloniti sa zida zbog statičke sanacije trijumfalnog luka pa su se konzervatorsko-restauratorski radovi izvodili u radionici, nakon čega je 12 fragmenata oslika vraćeno na zid i retuširano. Godine 2019. dovršeni su radovi na slikama "Arma Christi"i"Veronikin rubac". Radove na zidnim slikama izvodili su restauratori Odjela za zidno slikarstvo i mozaik HRZ-a i vanjski suradnici.
Dva bočna drvena polikromirana oltara (sv. Josipa i sv. Sebastijana) demontirana su zbog građevinskih radova sanacije. Konzervirana su i restaurirana u Restauratorskom centru u Ludbregu i u njihovu depou čekaju povratak u crkvu.
Od 2020. do 2024. godine nisu se izvodili nikakvi zaštitni radovi. Nastavljeni su tek ove godine, 2024., u kojoj je planirana obnova pročelja. Građevinske radove izvodi tvrtka Graditeljstvo Kolak iz Ludbrega. Radovi su počeli postavom skele oko cijele crkve. Prije ljeta obijena je sva preostala žbuka. Tada je ispod žbuke lijevo gore, iznad istočnog prozora južnog pročelja, otkriven kameni ulomak s reljefnim prikazom glave u trokutastom zabatu, za koji se može pretpostaviti da je srednjovjekovni. Ugrađen je sekundarno kao spolij, bez namjere da bude vidljiv, pa je dobro očuvan ispod žbuke, premda su se odvojili sitni dijelovi s vanjske plohe zabata. Nadležni Konzervatorski odjel u Varaždinu odobrio je demontažu ulomka koji je za sada pohranjen u župnom dvoru u Martijancu. Nakon demontaže utvrđeno je da je i stražnja strana ulomka potpuno očuvana. Iz sjevernog zida crkve izvađen je još jedan kameni ulomak i pohranjen u crkvi, ali on nije sasvim raspoznatljiv u obliku.
Budući da je građa vanjskih zidova crkve miješana (kamen i opeka), bilo je mnogo oštećenih i udubljenih mjesta koje je trebalo prije žbukanja ispuniti mortom i sitnijim dijelovima građe da bi se površina donekle izravnala. U međuvremenu je restaurator Mijo Jerković s Odjela za kamenu plastiku izveo zaštitne radove na kamenom reljefu sa sedam glava i na uglovnjaku s ugrebenom zvijezdom na glavnom pročelju, što je uključivalo čišćenje, minimalnu dopunu nedostajućih dijelova i višekratno natapanje vapnenom vodom radi učvršćenja kamena. Zbog vrlo visokih temperatura ljeti, privremeno su zaustavljeni radovi žbukanja pročelja jer bi vapneni mort popucao zbog naglog sušenja. Iz istog razloga nisu se dalje natapali ni kameni elementi vapnenom vodom.
Radovi su nastavljeni u rujnu. Pročelja su ožbukana grubom vapnenom žbukom pripremljenom s hidrauličkim vapnom, uz dodatak drobljene opeke. Zatim je nanesena fina žbuka u tankom sloju, spravljena s gašenim vapnom. U istraživanju 2009. godine utvrđeno je da su uglovi svetišta imali naslikane uglovnjake, koje smo odlučili prezentirati, odnosno rekonstruirati. Te restauratorske radove izvela je Obrtnička radionica Genc. Na tri ugla svetišta u finu žbuku ugrebeni su crteži uglovnjaka u obliku dijamantnih kvadara, a potom su obojeni crvenom i bijelom bojom. Ostali dijelovi pročelja obojeni su bijelo. Restauratorski radovi na kamenu završili su natapanjem reljefa i uglovnjaka učvršćivačem za kamen i hidrofobiziranjem. Radovi su završili sredinom studenoga 2024. godine.
Svi spomenuti zaštitni radovi u ovih dvadesetak godina izvedeni su temeljem projektne i ostale potrebne dokumentacije izrađene u Hrvatskom restauratorskom zavodu ili naručene od vanjskih suradnika, a odobrio ih je Konzervatorski odjel u Varaždinu. (AOV)