Crkva sv. Velikomučenika Georgija podignuta je oko 1722. godine kao jednobrodna građevina zaobljenoga svetišta i s lađom svođenom dvama jarmovima češkoga kupolastog svoda. U crkvu se ulazi kroz zvonik, prislonjen uz glavno pročelje.
Najvredniji dio inventara je monumentalni ikonostas ukrašen rokoko motivima – signirano djelo ikonopisca Jovana Četirevića Grabovana iz 1779. godine. Ikonostas je sastavljen kao masivna drvena konstrukcija – pregrada koja odvaja svetište od glavnog prostora crkve. Cjelina ikonostasa, koju čine ikone u četiri reda i arhitektura s polustupovima, pilastrima i ukrasnim elementima, građena je u baroknom stilu, s ikonografskim nizom ikona koji odiše atmosferom, toplinom, ali i statičnošću kompozicija na koje se u svojem izvornom izgledu dopunjuje, prije radova skrivena, svijetloplava mramorizacija i raznovrsni ukrasni elementi na arhitekturi ikonostasa.
S prednje je strane podijeljen u četiri reda omeđena profiliranim vijencima, dok se između pojedinih ikona u svakom redu nalaze polustupići i pilastri ukrašeni stiliziranim cvjetnim, rezbarenim i pozlaćenim motivima. Ikonostas seže do vrha svetišta, prateći krivulju svoda velikim lukom na kojem se nalaze medaljoni s prikazima figura svetih proroka i Bogorodice s Djetetom te slikanim raspelom u sredini. Prednja strana ikonostasa oslikana je delikatnom svijetloplavom, ružičastom i sivom mramorizacijom, uokvirenom pozlaćenim viticama i dubokim tamnozelenim i crvenim lazurama na podlozi od srebra. Raspored ikona poštuje kanonsku shemu; prikazi svetih apostola i scena iz života Krista i Bogorodice nalaze se u središnjem dijelu, a svetog Nikole, Presvete Bogorodice i sv. Jovana preteče među prijestolnim ikonama u donjem dijelu ikonostasa. Na bogato ukrašenim carskim dverima prikazani su proroci Salomon i David te Blagovesti, a na bočnim vratima arkanđeli Rafael i Gabrijel.
Radovi na arhitekturi ikonostasa počeli su 2008. godine (voditelj: Edo Anušić, pročelnik Službe za pokretnu baštinu) provođenjem preventivne zaštite, dok su konzervatorsko-restauratorska istraživanja izvedena 2010. godine. Zbog dotrajalosti i potrošenosti nosive podne grede na kojoj je smještena konstrukcija ikonostasa, 2012. godine provedeni su građevinsko-obrtnički radovi na zamjeni grede, čime je omogućen početak konzervatorsko-restauratorskih radova na arhitekturi ikonostasa. U predstojećim godinama, počevši od 2013. godine, konzervatorsko-restauratorski radovi primarno su obuhvatili stolarsku sanaciju lica i poleđine ikonostasa, nakon koje su izvođeni sinkronizirani radovi na ikonama i arhitekturi samog ikonostasa. Radovi na polikromiji arhitekture ikonostasa uključivali su konsolidaciju odignutih dijelova tutkalno-kredne podloge i boje, uklanjanje slojeva nečistoće i potamnjelog laka te primarno uklanjanje tvrdokornog sloja čađe nastalog obrednim paljenjem svijeća u minulim vremenima. Nakon faze uklanjanja nataložene nečistoće i čađe, uslijedili su radovi rezbarenja nedostajućih dijelova arhitekture, zapunjavanja oštećenja u sloju nosioca i kredne podloge, obrade površine, retuša izvedenog kombiniranom tehnikom boja u vodenom i smolnom mediju te pozlate i posrebrenja u listićima i prahu. Počevši od završnog luka na vrhu ikonostasa, preko središnjeg dijela sve do vlagom oštećenih dijelova arhitekture donje zone ikonostasa, radovi su zbog otežanog postupka skidanja mješavine čađe i starog laka izvođeni postupno. Posebna je pažnja bila usmjerena na čuvanje izvornog oslika i prethodno stabiliziranih dijelova polikromije i pozlate, što je bilo posebno zahtjevno kod pilastara donje zone ikonostasa, na kojima je, uz visok stupanj propadanja i potrošenosti utjecajem nepovoljnih mikroklimatskih uvjeta, zatečen i niz neprimjerenih intervencija u sloju oslika i pozlate.
Jedan od uzroka lošega stanja ikonostasa je i povišena relativna vlažnost zraka u crkvi koja izravno ugrožava objekt, ali i sav drveni polikromirani inventar unutar njega. Mikroklimatski uvjeti u crkvi kontinuirano se prate od 2013. godine te se nastoje poboljšati do prihvatljive vrijednosti kako bi se osigurala trajna zaštita crkve i vrijednih, sada i restauriranih, umjetnina koje se u njoj čuvaju. U tu su se svrhu od 2013. godine u više navrata izvodili radovi građevinske sanacije i korekcije drenaže zidova crkve (voditeljica: Teodora Kučinac, Odjel za graditeljsko naslijeđe, Služba za nepokretnu baštinu).
Cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi na ikonama počeli su 2013. godine na Odjelu za štafelajno slikarstvo (voditelj: Pavao Lerotić) i u sljedećih deset godina restaurirano je svih 37 ikona, carske dveri i bočna vrata s oslicima te raspelo s prikazom raspetoga Krista.
Fotoalbum
Sve ikone velikopoganačkog ikonostasa imaju slične karakteristike, uzevši u obzir materijale i tehnike, kao i oštećenja. Nosilac oslikanih površina je rezbarena ploča od lipovine, a slikani sloj izveden je kombiniranom tehnikom tempere i uljanog medija na svijetloj krednoj preparaciji. Površina ikona s ukrasnim okvirima bila je posve prekrivena nanosom nečistoća, čađi i prašine. Boja i preparacija uglavnom su dobro vezane uz podlogu, osim dijelova polikromije i pozlate ukrasnih okvira, gdje su veći fragmenti otpadali s podloge. Sve ikone druge etaže, međutim, najviše su stradale tijekom prijašnjih pokušaja čišćenja. Upotrebom neprimjerenih kemikalija i mehaničkog čišćenja, na središnjem je dijelu ikona oštećena i nepovratno uništena originalna polikromija, izvorna osnovna boja i završne lazure. Na tim su zonama oštećenih ikona preostali samo fragmenti boje te ostaci bijele, stanjene i mehanički oštećene preparacije.
Tijekom konzervatorsko-restauratorskih radova provedenih na Odjelu za štafelajno slikarstvo, sa svih ikona su uklonjene preostale naslage neprozirne površinske prljavštine, kao i stariji retuši i preslici koji su mjestimice nepotrebno prekrivali zone dobro očuvanog originala. Dijelovi najstarijih, uljnih premaza koje nije bilo moguće sigurno ukloniti s već stanjenog i oštećenog oslika, ostavljeni su na površini slika. Ti su premazi ostali vidljivi i nakon dovršenih radova na slikama kao transparentna, smeđe-žućkasta zatamnjenja. S obzirom na posljedice destruktivnih pokušaja čišćenja u povijesti i fragilan slikani sloj, uklanjanje nečistoće provedeno je tijekom restauratorskih radova u HRZ-u, samo najnužnijim sredstvima i ograničenim postupcima. Na ikonama se još uvijek vide ostaci starog smeđeg laka, mrlja, potamnjelih kapi uljnih premaza i sl. Na mjestima na kojima su nanosi premaza bili veći i na kojima su se isticali kao nakupine crnih, osušenih kapi, djelomice su uklonjeni mehanički, a preostali dio prekriven je retušem. Lakune, nedostajući dijelovi preparacije, nadomještene su krednim kitom, koji je zatim retuširan kombiniranom tehnikom boja u vodenom i smolnom mediju.
Iznimno složen restauratorski problem bila je rekonstrukcija oslika oštećenog tijekom prijašnjega čišćenja. Čitavi dijelovi ikona bez boje oštećeni abrazijom, s ostacima bijele preparacije ili drva, na primjeren su način trebali biti prekriveni retušem koji će rekonstruirati nestalu izvornu formu i obnoviti likovnu cjelovitost slike. Na svim ikonama koje su devastirane čišćenjem, izvorne boje nadomještene su lazurnim i transparentnim retušem, a ondje gdje je bilo moguće, okrnjeni motivi obnovljeni su prema očuvanim ostacima i analogno s komparativnim materijalom koji je u dobrom stanju i nalazi se na istom ikonostasu iz crkve u Velikom Pogancu ili na drugim, sličnim ikonostasima iz radionice Jovana Četirevića Grabovana. Oštećenja na ukrasnim okvirima sanirana su kombinacijom polimentne pozlate i zlata u prahu, a dijelovi ukrasnog okvira koji nedostaju nadomješteni su novim, rezbarenim umecima. Ti dodaci su pozlaćeni i patinirani, a na kraju je cijela površina nakon radova zaštićena smolnim lakom te su ikone postavljene na svoja izvorna mjesta na ikonostasu. (EA / PL)
