U crkvi sv. Katarine dominikanskog samostana u Splitu nalazi se "jedan od najkvalitetnijih drvenih oltara 17. stoljeća u Dalmaciji". Oltar posvećen Imenu Isusovu financiran je sredstvima samostana i milodarima 1622. godine, kako je upisano na kartušama predele. No sliku "Obrezanje Isusovo" isplaćuje brački plemić Jakov Cerineo koji u svojoj oporuci od 28. veljače 1622. godine samostanu ostavlja 25 dukata za nabavu oltarne pale.
Prizor Obrezanja smješten je u unutrašnjost hrama, u drugi plan, dok nas u prizor uvode snažni portreti klečećih likova sv. Dominika s lijeve i sv. Katarine s desne strane prvog plana slike. Jake portretne crte prednjih likova nasuprot skicoznim figurama pozadine navode na misao da se radi o portretima donatora. Takav pristup temi naveo je akademika Radoslava Tomića da djelo atribuira slikaru Pietru Meri (1570. – 1644.).
Fotoalbum
Neosporno visokokvalitetno djelo mletačkoga setecenta zatečeno je u lošem stanju. Dokumentiran je rad austrijskoga restauratora Ritschla koji 1912. godine sliku zatječe zalijepljenu na drvenu dasku izjedenu crvotočinom. Iste je godine slika prebačena na novi tekstilni nosilac, uz izvedeni retuš i lakiranje. Programom započetim 2021. godine (voditeljica: Ratka Kalilić, Restauratorski odjel Split) željelo se konzervatorsko-restauratorskim radovima pridonijeti očuvanju originalnih slojeva umjetnine te postići vizualnu i estetsku cjelovitost. Nakon cjelovitih istraživačkih radova, koji su uključivali ispitivanje površine i analizu strukture i sastava slikanih slojeva, odlučeno je da se uklone zatečeni potamnjeli lak i preslike izvedene tijekom austrijske restauracije. Kao povijesni dokument i izvor informacija o metodologiji i materijalima primijenjenima u povijesnoj restauraciji, zadržano je povijesno podstavljanje platnom. Platneni nosilac je izravnat i ponovno napet na originalni, restaurirani drveni podokvir. Sva oštećenja i nedostaci u sloju preparacije ispunjeni su kitom, a nove su površine obrađene tako da njihova tekstura odgovara okolnoj izvornoj površini. Za integraciju prepariranih zona bilo je potrebno rekonstruirati oštećenja bojenog sloja smeđim gvašem, koji imitira izvornu imprimaturu. Podslik je izveden samo na mjestima na kojima boje sadrže bijelu, što je rezultiralo svjetlijim tonom na tim područjima. Nakon zaštite cijele površine slojem izolacijskog laka, pristupilo se retušu smolnim lazurama te integraciji s izvornim oslikom. Cijela površina slike zaštićena je završnim slojem laka. (RK)
