U zbirci franjevačkog samostana u Kamporu na otoku Rabu čuvaju se slike "Sv. Pavao (?)" i "Sv. Kristofor". Nastale sredinom 15. stoljeća, nekad su bile dio istoga, danas izgubljenog poliptiha, a pripisuju se poznatoj venecijanskoj radionici braće Antonija i Bartolomea Vivarinija. Slike su zatečene montirane u recentni drveni okvir, čime su oblikovane u cjelinu diptiha koja zasigurno nikad nije postojala. Sv. Pavao (?) prikazan je na zlatnoj pozadini, kao stariji muškarac duge sijede brade te visoka čela. Odjeven je u dugu žutu halju preko koje ima prebačen svjetloružičasti plašt. U rukama drži otvorenu knjigu iz koje čita. Sv. Kristofor, zaštitnik grada Raba, također je prikazan na zlatnoj pozadini. Odjeven je u kratku tuniku preko koje ima plavi plašt s crvenom podstavom. Stoji do gležnja u vodi i u rukama ima dugački štap iz čijega vrha izrasta palmina grana. Na leđima preko rijeke nosi malog Isusa koji u lijevoj ruci drži kuglu.
Fotoalbum
Na slikama su izvedena nedestruktivna istraživanja koja su obuhvatila snimanja tehnikama ultraljubičaste fluorescencije i infracrvene reflektografije. Zatim su, primjenom konsolidanta, učvršćeni trusni slojevi boje i podloge za nosilac. Nakon toga izvedena su restauratorska istraživanja te laboratorijske analize pigmenata i veziva. Prema rezultatima spomenutih istraživanja odabrana su odgovarajuća otapala kojima je uklonjen potamnjeli lak i promijenjeni retuš. Prije čišćenja lica, slike su zaštićene japanskim papirom, a s poleđine se pristupilo saniranju pukotina u nosiocu uljepljivanjem drvenih klinastih umetaka. Budući da je opće stanje drvenog nosioca stabilno, nije se uklanjao sloj voska kojim su poleđine slika premazane u jednom od prethodnih postupaka, a nije bilo potrebno ni izraditi sustav fleksibilne parketaže. Zatim je uklonjen japanski papir s lica slika i sve naknadne intervencije. Nakon toga su krednim kitom zapunjena oštećenja u sloju podloge. Uslijedila je nadoknada nedostajućih dijelova slikanog sloja retušem u dvije faze. Prva faza obuhvatila je tonsko podlaganje temperom, a druga faza izolacijsko lakiranje te završni retuš pigmentima u smolnom mediju. Na kraju su slike zaštitno lakirane. S obzirom na to da je ukrasni okvir slike recentan i nije posve primjeren za buduću pohranu i prezentaciju umjetnine, sazvana je stručna komisija; odlučeno je da se izradi nova mikroklimatska vitrina prikladnijeg oblikovanja, odgovarajuće poleđinske zaštite i s muzejskim staklom. Nakon cjelovitih konzervatorsko-restauratorskih radova slike su montirane u novoizrađenu mikroklimatsku vitrinu. (NB)