Knjižnica bivšega pavlinskog samostana u Lepoglavi, smještena nad predvorjem crkve Bezgrešnoga začeća Blažene Djevice Marije, kvadratična je prostorija sagrađena početkom 18. stoljeća, kad se crkva produžavala prema zapadu. Neposredno nakon izgradnje prostorije slijedilo je njezino ukrašavanje (prema planiranom programu) kvalitetnim zidnim slikama i bogatom štukodekracijom, čime su prekrivene sve površine svoda i zidova, osim onih uz koje su bile prislonjene police s knjigama. Pavlinska je knjižnica u Lepoglavi, u izvornom oblikovanju, bila jedinstven primjer baroknoga Gesamtkunstwerka u okvirima nacionalne umjetničke produkcije. Izvedba štukature iznad završnoga vijenca, odnosno na svodu i u lunetama, počela je nakon izgradnje knjižnice, tijekom 1711. godine, a završena je do rujna 1713. godine, kad počinje oslikavanje medaljona, koje se pripisuje pavlinskom slikaru Franji Bobiću. Raskošni ukrasi na svodu, iznad istaknutoga profiliranog vijenca, razlikuju se prema načinu izvedbe, kao i stilski i oblikovno, od štukodekoracije na zidovima prostorije. Štukatura na zidovima vrlo je slična štukaturi u kapeli Patačić lepoglavske samostanske crkve, odnosno djelima štukatera Antona Josepha Quadrija; izvedena je nešto kasnije od štukature na svodu. Poznato je da je štukodekoracija kapele Patačić izvedena oko 1718. godine pa se otprilike u to vrijeme može datirati i ukrašavanje zidova knjižnice.
Knjižnica prestaje postojati ukinućem pavlinskoga reda 1786. godine, nakon čega počinje postupna degradacija toga prostora. Nije poznat izgled drvenih polica koje su prekrivale površine zidova; većina zidnih slika je oštećena do te mjere da su teško čitljive, a štukatura je najteža oštećenja pretrpjela od snažne eksplozije u neposrednoj blizini crkve tijekom Drugoga svjetskog rata. Eksplozija je uzrokovala otpadanje velikih površina žbuke i štukodekoracija na njoj, poglavito na zapadnoj luneti, te brojne velike pukotine po svim površinama zidova i svoda. Vijenac i dekorativni elementi u nišama i oko niša prozora i vrata prije početka konzervatorsko-restauratorskih radova bili su prekriveni debelim naknadnim slojevima žbuka i naliča koje je trebalo ukloniti, pazeći da se ne ošteti izvorni sloj koji je na dijelovima bio gotovo nečitak zbog gubitka plasticiteta uzrokovanoga višekratnim ličenjem.
Fotoalbum
Konzervatorsko-restauratorski radovi u knjižnici (voditeljica: mr. sc. Dijana Požar, Odjel za štuko, Služba za nepokretnu baštinu) počeli su 2020. godine istraživanjima štukature i zidnih slika kako bi se ustanovio njihov izvorni izgled te razlozi i stupanj oštećenja. Uslijedilo je dugotrajno pažljivo uklanjanje naknadnih slojeva žbuka i naliča sa završnoga vijenca te štukature na zidovima i u prozorskim nišama. Naknadni slojevi uklanjani su mehanički, skalpelima i finim dlijetima, a istovremeno je bilo nužno podljepljivanje i injektiranje kako bi se spriječilo opadanje sloja žbukanoga nosioca koji se odvojio od podloge. Nakon završetka čišćenja naknadnih slojeva, počelo se sa zatvaranjem pukotina, mikropukotina i mehaničkih oštećenja te s kiparskom rekonstrukcijom nedostajućih dijelova dekoracije u štukomasi.
Na svodu je, nakon čišćenja debelih naslaga nečistoća i prljavštine koja se nataložila po svim površinama štukature i njezine podloge, također bilo potrebno injektiranje labilnih i odvojenih dijelova žbuke, nosioca štukature. Zatvorene su brojne veće i manje pukotine po površinama svoda i luneta te su rekonstruirani nedostajući dijelovi profilacija i odlomljeni dijelovi dekorativnih elemenata.
Kiparska rekonstrukcija štukature na zapadnoj luneti, kojoj je prije početka radova nedostajala otprilike trećina ukupne površine, izvedena je na temelju fotografija Ljudevita Griesbacha iz 1938. godine koje se čuvaju u sklopu Schneiderova fotografskog arhiva Strossmayerove galerije starih majstora. Rekonstrukcija je izvedena tako da je najprije položena podložna grublja žbuka na koju je nanesen sloj finije završne žbuke, podloge za štukodekoracija. Potom su na gornjem sloju žbuke iscrtani položaji dekorativnih elemenata, od kojih je dio rekonstruiran u radionici Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu i apliciran na izvorne položaje, a dio je rekonstruiran in situ. (DP)