Od 2. do 14. svibnja 2023. godine provedeno je podvodno arheološko istraživanje u podmorju kasnoantičke palače u mjestu Polače na otoku Mljetu (voditelj: Igor Miholjek, konzervator savjetnik arheolog, Odjel za podvodnu arheologiju, Služba za arheološku baštinu). Arheološka zona osim palače obuhvaća i dvije ranokršćanske bazilike iz 5. i 6. st., ostatke termi i gospodarskih objekata te dio arhitekture koja se danas nalazi u moru. Riječ je o pristaništu i operativnoj obali te ribnjaku. Istraživanje je provedeno u suradnji s njemačkom udrugom za promicanje i razvoj podvodne arheologije DEGUWA (Deutsche Gesellschaft zur Förderung der Unterwasserarchäologie), a sudjelovala je i tvrtka NavArchos iz Zagreba. Financijska sredstva za istraživanje osiguralo je Ministarstvo kulture i medija RH i DEGUWA.
Prva istraživanja u podmorju kasnoantičke palače provedena su sedamdesetih godina prošloga stoljeća, kad je utvrđeno postojanje pristaništa i operativne obale. Objekti su građeni od više-manje nepravilnih kamenih blokova različitih dimenzija te ostataka uporabnih keramičkih predmeta (ulomci amfora, krovnog pokrova i sl.) koji su nasipani u more čineći pravilnu pravokutnu strukturu, a danas se nalaze na 1,8 m dubine. Takva struktura relativno jednostavne arhitekture pogodna je za pristajanje i manipulaciju različitih dobara pri ukrcaju i iskrcaju brodova, a prema nekim starijim zapisima, riječ o izvlačilištu brodova.
Osim osnovne dokumentacije, napravljena je i jedna arheološka sonda južno od pristaništa, na mjestu na kojem danas pristaje brod koji povezuje otok Mljet s ostalim otocima i Dubrovnikom. Iako postoje tragovi građevina iz starijih razdoblja (2. st.), pokretni nalazi pronađeni u istraživanju potvrđuju dataciju gradnje palače i njezina intenzivnog života na tom području u razdoblju od 4. do 7. stoljeća.
Rekognosciranje cijele uvale Polače provedeno je 2012. godine. Dokumentirana je prirodna pličina dužine 200 m koja dijeli uvalu pa zapadniji dio čini još sigurnijim za sidrenje brodova. Iako se nalazi na četiri metra dubine, što znači da nikako nije mogla biti dio kopna, zasigurno je prepoznata u kasnoj antici kao prirodna barijera koja uvalu za nevremena čini mirnijom. Pronađeni pokretni nalazi na dnu u korelaciji su s nalazima na kopnu. Nakon niza godina nastavljena su arheološka rekognosciranja i istraživanja u uvali Polače, pa je 2022. godine na spoju pličine i obale pronađena potopljena struktura koja arhitektonskim oblikom podsjeća na ribnjak. Te je godine ribnjak površinski očišćen od sedimenta i pripremljena je osnovna dokumentacija.
S obzirom na dimenzije i kompleksnost cijelog nalazišta, na kopnu i u moru, realizirane infrastrukturne projekte, ali i one koji tek slijede (a odnose se na vodu, kanalizaciju, izgradnju cesta i uređenje današnje rive), tom je kulturnom dobru nanesena velika šteta jer takvi projekti nemaju predviđeno financiranje arheoloških radova u moru; zato je 2023. godine uspostavljena suradnja s kolegama iz udruge DEGUWA iz Njemačke.
Fotoalbum
Nalazište je podijeljeno na tri sektora: sektor 1 nalazi se ispred same palače, sektor 2 je pristanište, a sektor 3 ribnjak. U sektoru 1 iskopana je jedna sonda dimenzija 4x2 m, te dubine 2 metra. Kako je riječ o sondi koja je najbliža samim ostacima palače, u to je vrijeme bilo kopno, u sondi je pronađeno kamenje od razrušenih zidova same palače bez značajnijih pokretnih nalaza.
U sektoru 2 (pristanište i operativna obala) istraživanje je započeto na južnom uglu, obuhvaćajući prostor južno i istočno od objekta. Područje je podijeljeno na 11 kvadranata, odnosno arheoloških sondi dimenzija 2 x 2 m, označenih slovima od A do K. Cilj je bio utvrditi način gradnje te datirati gradnju prema pokretnim nalazima. Vanjsko lice objekta proteže se u dužini od 40 m u smjeru sjeverozapad – jugoistok, paralelno s obalom i plažom. Dvije kraće strane protežu se u dužini od otprilike 20 m prema obali, slijedeći orijentaciju sjeveroistok – jugozapad. Na zapadnoj i jugozapadnoj strani objekt je bio spojen s kopnom. Kamen, građevinska šuta te odbačeni keramički predmeti korišteni za gradnju povezani su vezivnim materijalom, vjerojatno vapnom. Visina objekta je 1,5 m. Površina objekta je na 2 m dubine mora pa se može pretpostaviti da površinski sloj nepoznate debljine od pijeska i sitnog kamenja (ili možda i kamenih ploča) danas nedostaje. U nastavku istraživanja potrebno je utvrditi način gradnje pristaništa.
Sektor 3 nalazi se tridesetak metara sjeverozapadno od pristaništa. Riječ je o ribnjaku dimenzija 20 x 20 m koji se danas nalazi na dubini od dva metra. Jasno je vidljiv unutarnji zid ribnjaka koji je činio bazen; površinski je vidljiv i vanjski zid koji je s morske strane bio pojačan nasipanim krupnim kamenom. U sektoru 3 iskopane su tri arheološke sonde. Sonda A postavljena je s vanjske strane ribnjaka na južnom uglu. Dimenzija je 2 x 2 m, a iskopana je na 80 cm dubine. Sonde B i C postavljene su unutar ribnjaka kako bi se dokumentirao način gradnje. Sonda B, dimenzija 4 x 4 m, postavljena je uz unutarnji zid, a iskopana je do dubine od jednog metra, s vidljivih pet redova kamenih blokova postavljenih na kamen živac. Sonda C, dimenzija 3 x 3 m, postavljena je uz vanjski zid ribnjaka, a iskopana je do dubine od jednog metra.
Istraživanje je pokazalo da je unutarnji zid bio u moru. Na zidu su pronađeni kalcificirani ostaci morskih organizama, dok je vanjski zid bio na kopnu, odnosno unutar vanjskog nasipanog pojačanja. Područje između dva zida bila je šetnica širine tri metra. Svi pronađeni ostaci zidova zapravo su bili temelji nadogradnji koji danas nedostaju. Pokretni materijal zbog procesa desalinizacije zasad nije detaljnije obrađen, no preliminarna analiza pokazuje da je riječ o materijalu korištenom u razdoblju kasne antike, od 4. do 6. stoljeća.
Valja spomenuti da je u posljednjih 15 godina u podmorju otoka Mljeta uz deset otprije poznatih brodoloma pronađeno još dvadeset. Šesnaest brodoloma pripada razdoblju funkcioniranja cijelog kompleksa, palače, bazilike i ostalih objekata. Zasad se može zaključiti da su pristanište s operativnom obalom i ribnjak građeni i korišteni tijekom kasne antike i da su dio kompleksa palače. Daljnja istraživanja donijet će i nove spoznaje. (IM)
