Na Restauratorskom odjelu Split Hrvatskog restauratorskog zavoda od 2021. godine provode se cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi na demontiranim dijelovima oltara Imena Isusova iz crkve samostana sv. Dominika u Trogiru (voditeljica: Ružica Ercegovac, Restauratorski odjel Šibenik, Služba za pokretnu baštinu). Cilj radova na oltaru je vraćanje izvorne oblikovne cjelovitosti i omogućavanje povratka u funkciju toga izuzetno vrijednog djela venecijanskog manirizma u Hrvatskoj.
Oltar Imena Isusova (370 x 700 x 100 cm) smješten je na sjevernom zidu crkve sv. Dominika i datira se u 1607. godinu. Oblikovan je kao uspravna, masivna edikula istaknutog plasticiteta, na čijoj razvedenoj bazi stoje korintski kanelirani stupovi s umetnutim skulpturama karijatida koje nose tzv. all'antica gređe i uokviruju oltarnu palu. Prema povijesnim podatcima, za taj je oltar naručena pala "Prikazanje u hramu" (ulje na platnu 315 x 188 cm) renomiranoga mletačkog slikara Jacopa Negrettija zvanog Palma mlađi (1544.-1628.). Konzervatorsko-restauratorski radovi na oltarnoj pali (koja je u dokumentaciji o radovima zabilježena pod nazivom "Obrezanje Kristovo") izvedeni su u Regionalnom zavodu u Splitu 1973. godine. Drveni, rezbareni i pozlaćeni oltar s karijatidama i oltarnom palom Palme mlađeg pripada najljepšim i najvrjednijim oltarnim cjelinama u Dalmaciji.
Oltar je s oltarnom palom zbog izvođenja građevinskih radova u crkvi demontiran 2019. godine, a 2020. transportiran u prostore Hrvatskog restauratorskog zavoda u Splitu. Radovi na demontiranim dijelovima oltara počeli su 2021. godine konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima. Pregledom i fotografiranjem zatečenog stanja otkrivena su specifična područja različitog stupnja fragmentiranosti drvenog nosioca te slojeva polikromije i pozlate na svim demontiranim dijelovima oltara. Spojevi rubnih profilacija i ornamenata s cjelinom oltara su oslabljeni, a drveni je nosilac izgubio strukturu. Svi demontirani dijelovi oltara prekriveni su slojevima vezane prljavštine koja je prodrla u mjesta prijašnjih oštećenja, a djelomično je vezana i premazima iz starijih restauratorskih intervencija. Drveni nosilac je rasušen te je dodatno strukturno oslabljen djelovanjem drvotočaca i brojnim prethodnim intervencijama na oltaru. Iako na oltaru nisu pronađeni insekti (ni ličinke), što govori o završenim ciklusima aktivne infestacije, drveni nosilac oltara je znatno oštećen infestacijom ksilofagnih insekata na cijeloj površini. Poleđinske daske oltara cijelom su se visinom rascijepile te se razdvajaju dužom stranicom na više dijelova. Sondiranjem slojeva polikromije (mehanički i kemijski) utvrđen je različit stupanj raslojavanja oslika na izbočenijim, ali i uvučenim dijelovima oltara. Na mjestima nedostajućih dijelova slojeva polikromije veći je dio rubova lakuna odvojen od nosioca.
Fotoalbum
Istraživanja provedena tijekom radova obuhvatila su pregled i fotografiranje zatečenog stanja, izradu crteža demontiranih dijelova oltara s oznakama zona oštećenja, djelomično konsolidiranje nestabilnog oslika na razdvojenim dijelovima oltarne cjeline, sondiranje polikromiranih slojeva mehanički i kemijski, probe uklanjanja vezane nečistoće te parcijalnih preslika i naknadnih lakirnih premaza, uzorkovanje drva i slikanih slojeva, izradu mikropresjeka slikanih slojeva, analizu pigmenata i veziva te izradu pisane, fotografske i grafičke dokumentacije. Uz navedeno, analizirana je arhivska dokumentacija.
Nakon provedenih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja dobiveni su podaci o izvornim materijalima i onima iz naknadnih intervencija. Određeni su odgovarajući materijali koji će se upotrebljavati u konzervatorsko-restauratorskim radovima te opseg i način izrade djelomičnih rekonstrukcija nedostajućih dijelova. Svi su dodatci iz neadekvatnih prethodnih intervencija, u postupku uklanjanja preslika, zadržani u najmanjoj mogućoj mjeri te je na izvorni oslik nanesen sloj zaštitnog laka. Izrada i apliciranje rekonstruiranih dijelova izvodit će se u drvu i specifično izrađenoj kit masi, kao i komercijalnoj dvokomponentnoj kit masi, ovisno o opsegu fragmentiranosti i mjestu apliciranja. Provest će se i parcijalna stolarska konsolidacija arhitekture oltara prema potrebi, čiji će se opseg odrediti nakon provedene konsolidacije vrlo degradiranog drvenog nosioca svih demontiranih dijelova oltara. Nakon apliciranja rekonstruiranih dijelova, izvest će se rekonstrukcija slikanih slojeva prema izvorniku, primjenom kombiniranih tradicionalnih i suvremenih materijala i tehnologija. Nakon završetka retuša bit će nanesen zaštitni sloj aerosolnim lakom. (RE)