Devetu godinu zaredom umjetnički oblikovani kožnati predoltarnici predmet su konzervatorsko-restauratorskih radova u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Predoltarnik nepoznatog autora s prikazom Bogorodice s Djetetom, sv. Ivana Trogirskog i sv. Lovre (80 × 169 cm) izvorno je rađen za crkvu Gospe pokraj Mora na Čiovu potkraj 17. ili početkom 18. stoljeća, a u radionicu Restauratorskog odjela Dubrovnik u lošem je stanju očuvanosti dopremljen 2021. godine iz župne crkve sv. Jakova na otoku Čiovu.
Uljanim bojama na kožnatom nosiocu predoltarnika naslikana su tri medaljona unutar okvira od florealnih motiva. U središnjem medaljonu prikazana je Bogorodica s Djetetom, a u bočnim medaljonima su sv. Ivan Trogirski i sv. Lovro.
Oštećenja su posljedica dugotrajne izloženosti predmeta u neprimjerenim mikroklimatskim uvjetima u crkvi te djelovanja insekata i glodavaca. Dio kožnatog nosioca je nedostajao, djelomično je potamnio, a mjestimice je nedostajao i bojeni sloj. Površina antependija bila je prekrivena slojevima prašine, prljavštine, voska te izmeta kukaca, koji su prodrli i u strukturu nosioca. Rubovi nosioca su u velikoj mjeri bili ispucani i oštećeni. Bojeni sloj je bio ispucan i izmijenjenog kolorita.
Konzervatorsko-restauratorski radovi (voditeljice: Marijana Jukić, konzervator-restaurator, 2021.; Nataša Miloslavić, konzervator-restaurator, 2022., Odsjek za papir, Restauratorski odjel Dubrovnik) počeli su dokumentiranjem zatečenog stanja, nakon čega je predoltarnik odvojen od drvenog okvira koji je na njega bio zalijepljen, a potom i od drvenog panela s poleđine. Provedena su konzervatorsko-restauratorska istraživanja kojima su obuhvaćene analize nosioca, stratigrafske i mikrokemijske analize mikropresjeka te probe uklanjanja prljavštine. Na kožnatom nosiocu uklonjena je površinska prljavština, nakon čega je tretiran sredstvom za čišćenje kože na bazi glicerina i manjeg udjela vode. U postupku čišćenja, naročito poleđine, korištena je silikatna koloidna glina, idealna za površine osjetljive na djelovanje vode. Postupkom vlaženja između paropropusne folije, poliesterske folije i kapilarnog filca koži je vraćena elastičnost. Nedostajući dijelovi materijala u sloju nosioca rekonstruirani su kožom iste strukture. Retuš je izveden na mjestima na kojima je nedostajao originalni oslik.
Fotoalbum
Tijekom postavljanja predoltarnika na drveni podokvir, osobito je pažljivo odabran sustav kojim bi se osigurala dugotrajna i ravnomjerna napetost kožnatog nosioca te spriječilo stvaranje deformacija ili pucanja vlakana zbog neizostavnih dimenzionalnih promjena uvjetovanih mikroklimatskim oscilacijama. U suradnji s kolegama s Odjela za štafelajno slikarstvo iz Zagreba primijenjen je sustav napinjanja kožnatog nosioca elastičnim oprugama. Korišteni su materijali kompatibilni s gradbenim materijalima umjetnine te uobičajeni u konzervatorsko-restauratorskom radu na predmetima od kože, a fizikalnim svojstvima (minimalna hidrofilnost ljepila i zadovoljavajuća čvrstoća pri istezanju poliesterskog platna) pridonose učinkovitosti cjelokupnog sustava.
Uspješnost primijenjenog sustava napinjanja, čija je prednost jednostavna i za umjetninu sigurna prilagodljivost jačine napinjanja, ovisno o reakciji umjetnine na specifične uvjete okoliša, pratit će se sljedećih godina. (NM)