Katedrala sv. Jakova u Šibeniku jedno je od najvažnijih graditeljskih ostvarenja 15. i 16. stoljeća na tlu Hrvatske. Zbog iznimnih vrijednosti, katedrala je 2000. upisana na UNESCO-ov Popis svjetske baštine.
Prema arhivskim podacima, od 16. stoljeća na katedrali se kontinuirano izvode manji popravci, ponajprije zbog propuštanja vode u unutrašnjost. U drugoj polovici 19. stoljeća zalaganjem šibenskog arhitekta Paola Bionija i uz potporu austrijske vlade, provedena je temeljita i sveobuhvatna restauracija. Nakon Drugoga svjetskog rata, u cijelosti je obnovljena sakristija, potom južno krilo transepta, a izmjenom željeznih zatega 1961. godine obavljena je statička sanacija katedrale. Tijekom Domovinskoga rata 1991. godine granatama je probijena kupola katedrale, a iznimno zahtjevna sanacija oštećenja kupole provodila se 1996. i 1997. godine.
Potkraj 2012. godine, u prezbiteriju i glavnoj apsidi katedrale, Hrvatski restauratorski zavod proveo je istraživačke i probne konzervatorsko-restauratorske radove radi procjene cjelokupnog stanja kamenog oplošja apside. To je poslužilo kao podloga cjelovitim konzervatorsko-restauratorskim radovima koji su počeli 2013. godine u unutrašnjosti centralne apside. Početni zahvati odnosili su se na čišćenje zidne plohe unutrašnjosti katedrale, ali su pristup i metodologija od početka radova obuhvaćali svu širinu konzervatorsko-restauratorske problematike. U svrhu boljeg razumijevanja postojećega stanja materijala, uzroka propadanja i utvrđivanja njegove izvornosti i kontrole uspješnosti konzervatorsko-restauratorskih metoda, provedena su dijagnostička mjerenja i ispitivanja.
Unutrašnjost zidova katedrale bila je onečišćena slojem površinske prljavštine i čađe od gorenja svijeća. Poseban problem bio je prodor vode u unutrašnjost katedrale kroz sljubnice, što je uzrokovalo stvaranje kalcitnih naslaga na unutarnjem kamenom oplošju. Uz to, probleme su stvarali i neadekvatni mikroklimatski uvjeti. Postojeće cementne sljubnice štetne su za strukturu kamena, a nisu ni estetski prihvatljive. Na pojedinim pozicijama bila su vidljiva oštećenja (pukotine i odlomljeni dijelovi).
Višegodišnji konzervatorsko-restauratorski radovi provode se u kontinuitetu. U njima sudjeluju konzervatori-restauratori specijalizirani za kamenu plastiku, konzervatori (geolozi, kemičari, arhitekti, povjesničari umjetnosti) Službe za nepokretnu baštinu, Prirodoslovnog laboratorija i Informacijsko-dokumentacijskog odjela Hrvatskog restauratorskog zavoda te vanjski suradnici.
Fotoalbum
Do sada su izvedeni radovi u svetištu, prezbiteriju i većem dijelu bočnih brodova, zapadnom unutarnjem zidu i bočnim zidovima centralnog broda do visine florealnog vijenca. Zato se počelo s radovima na svodnim poljima glavnog broda i na površini zida glavnog broda, od florealnog vijenca do peta svoda.
Radovi su obuhvatili čišćenje kamene plastike kombinacijom konzervatorsko-restauratorskih metoda (hidromehaničko, mehaničko i lasersko čišćenje), ovisno o stanju kamene površine, stupnju i vrsti onečišćenja. Čišćenje se izvelo uvažavajući metodologiju i razinu čišćenja prve (2013.) i druge faze (2014./2015.) konzervatorsko-restauratorskih radova, što je primijenjeno i na ostale faze konzervatorsko-restauratorskih radova. Cementni mort i stare sljubnice uklonjeni su mehanički, finim klesarskim alatom, a potom su sljubnice zapunjene vapnenim mortom u zoni zahvata u unutrašnjosti katedrale, kao i izvana na kamenom pokrovu. Provedena je parcijalna desalinizacija i konsolidacija kamena, sanacija lomova i oštećenja na kamenu, rekonstruktivni zahvati u prirodnom i umjetnom kamenu, uklanjanje metalnih elementa ili njihova sanacija i konzervacija, čišćenje i zaštita polikromije i pozlate te završna zaštita kamena. Skulpture s glavnog portala su restaurirane, a na skulpturama Navještenja obavljeni su preventivni konzervatorsko-restauratorski zahvati učvršćivanja kamena i lijepljenja odlomljenih dijelova te su izrađene replike u umjetnom kamenu. Rekonstruirani su prozori tambura, i to tako da se omogući otvaranje donjih krila i prozračivanje prostora ispod kupole, s ciljem osiguranja povoljnijih mikroklimatskih uvjeta u katedrali. Restauriran je i vitraj rozete zapadnog pročelja. Istodobno s konzervatorsko-restauratorskim radovima, proveden je statički i seizmički monitoring te izrađen numerički model katedrale.
Konzervatorsko-restauratorski radovi provode se pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Šibeniku uz financijsku potporu Ministarstva kulture i medija Republike Hrvatske i Šibenske biskupije (voditeljica: Ana Škevin Mikulandra, Odjel za graditeljsko naslijeđe, Služba za nepokretnu baštinu). (AŠM)