Tijekom lipnja 2022. godine provedena su zaštitna arheološka istraživanja novovjekovnog brodoloma u podmorju otoka Bisage u blizini mjesta Vrulje na Kornatu. Istraživanja su do sada provedena u četiri kampanje: 2010., 2018., 2021. i 2022. godine (voditeljica: Vesna Zmaić, Odjel za podvodnu arheologiju, Služba za arheološku baštinu), financirana sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, u suradnji s JU NP Kornati i Specijalnom policijom MUP-a HR. Riječ je o ostacima trgovačkog broda natovarenog bogatim teretom osmanskih keramičkih proizvoda, stradalog početkom 18. stoljeća na plovidbi kroz Kornatski kanal prema Veneciji, najvećoj trgovačkoj luci na sjeveru Jadrana i glavnom distributeru orijentalne robe za europsko tržište.
Dosadašnja istraživanja pokazala su da se na dubini od 30 do 50 metara i na području veličine 25 x 25 metara nalaze ostaci drvenoga brodskog trupa, tri velika željezna sidra, sedam topova (sl. 1/B), brončano zvono i druga brodska oprema, od inventara brodske kuhinje do osobnih predmeta posade, uz znatnu količinu duhanskih lula i keramičkog posuđa iz brodskog tereta. U svrhu lakšeg snalaženja i preciznije dokumentacije, nalazište je podijeljeno je na 169 kvadratnih polja dimenzija 2 x 2 m, označenih slovima i brojkama od A1 do M13, unutar kojih se provodi iskop, istraživanje i dokumentacija. U ovoj godini nastavilo se s iskopom u kvadrantima C / 4, 5, 6; D / 4, 5, 6; E / 4, 5, 6 i otvaranjem drvene konstrukcije lijevog boka broda u dužini od 10,5 m i širini od 6,5 m te područja oko skupine topovskih cijevi (sl. 1/A, 4). Konstrukcija broda čistila se vodenim sisaljkama s nastavcima za fino čišćenje unutar kvadratnog dokumentacijskog mrežišta (sl. 2, 3). Vidljive strukture i pojedinačni drveni elementi broda označeni su te nacrtno i fotografski dokumentirani, a da bi se izradila što vjernija dokumentacija, izrađeni su digitalni ortofoto i 3D modeli cijelog nalazišta i pojedinih segmenata, poput sidara, topova i brodske oplate (sl. 4). Pokretni nalazi su nakon dokumentacije in situ izvađeni, evidentirani, fotografirani i stavljeni na odsoljavanje. Brojni ulomci kuhinjskog i stolnog posuđa od metala i keramike sjevernotalijanske i osmanske proizvodnje bili su namijenjeni svakodnevnoj uporabi na brodu. Ulomci i cjeloviti primjerci staklenih boca okruglog i četvrtastog tijela također su pripadali inventaru broda. Manje boce četvrtastog tijela karakteristične za nizozemsku staklarsku proizvodnju 17. i 18. stoljeća, najvjerojatnije su pripadale brodskoj apoteci, obično smještenoj u drvenom sanduku, dok su se u većim bocama četvrtastog tijela držala alkoholna pića. Kamene kugle promjera 6 cm odgovarale su kalibru manjeg brodskog topa, a olovna zrna kalibra 7 – 15 cm i koštana posudica za barut služili su kao streljivo za ručno naoružanje posade (sl. 5).
Fotoalbum
Očuvani dio tereta broda isključivo je osmanskog podrijetla. Najveći dio tereta čine duhanske lule mediteransko-istočnog ili osmanskog oblika, sastavljene od više dijelova: keramičkog recipijenta za duhan, kamiša – cjevčice od trske ili drva za hlađenje i usnika za uvlačenje dima izrađenog od drva bolje kvalitete. Najbrojniji su keramički recipijenti za duhan izrađeni u kalupima od gline visoke kvalitete, a potom bogato ukrašeni stiliziranim vegetabilnim motivima, mitološkim bićima, apstraktnim motivima, rebrima i utorima izvedenim kotačićima, šilima i matricama (sl. 6). Dosad je izdvojeno sedam osnovnih skupina podijeljenih prema dekoraciji u više od 35 inačica. U teret keramičkog posuđa ubrajaju se male polukružne šalice na prstenastoj stopi (fincan), lukovičasti vrčevi bez izljeva i ručke (kavanos) za posluživanje toplih napitaka, proizvedeni u maloazijskom gradu Kütahyi. Šalice su izrađene od visokokvalitetne gline – kaolina, kojom Kütahya obiluje, a ukrašene raznolikim vegetabilnim i apstraktnim motivima preuzetim s kineskih predložaka i s oznakama keramičara na dnu (sl. 7), dok su lukovičasti vrčevi slabije kvalitete i jednoličnog ukrasa u obliku visećih trokuta. Početkom 18. stoljeća Kütahya je postala novo središte proizvodnje osmanske keramike, a keramičari (inspirirani oblicima i ukrasima kineskog plavo-bijelog porculana) svoju su proizvodnju počeli temeljiti na servisima za posluživanje toplih napitaka. Osluškujući zahtjeve tržišta, početkom 18. stoljeća svojim proizvodima uspijevaju osvojili i Europu, ali samo nakratko, jer će ih vrlo brzo potisnuti bogato dekoriran i dostupan porculan iz Meissena i Beča. Budući da je pušenje duhana i ispijanje kave tijekom 17. i 18. stoljeća na području cijele Europe već postalo općeprihvaćeno, može se pretpostaviti da je roba takve vrste bila uobičajena na pomorskoj ruti između istoka i zapada. Međutim, čini se da je brodolom kod Bisaga prvi zabilježen slučaj trgovine takvom robom, dok opseg tereta upućuje na brojne uživatelje duhana i kave u Europi, kao i na veliko zanimanje za orijentalnu robu. (VZK)