Srednjovjekovna kula Turnina sagrađena je na vrhu istoimenoga brežuljka, približno 4 km sjeveroistočno od Rovinja. Podignuta je na izvanrednom strateškom položaju, s kojega se mogu nadzirati sve kopnene komunikacije koje vode prema gradu, ali i plovni putovi uz zapadnu istarsku obalu, od Limskog kanala do otočja Brijuni. Vrlo povoljan strateški položaj bio je prepoznat još u prapovijesnom, brončanom dobu, kad se na istom položaju nalazilo gradinsko naselje.
Prva faza gradnje Turnine datira se u 9. ili najkasnije 10. stoljeće, što je vrlo rano razdoblje za gradnju utvrde toga tipa i u europskim okvirima. Tako rana izgradnja rezultirala je osebujnom tipologijom, jedinstvenom za istarske prilike. Naime, Turnina je jedina stambena kula na istarskom poluotoku, što je tipologija koja prethodi klasičnim utvrdama, za koje je karakteristična podjela stambenih i obrambenih funkcija na palas i branič-kulu. Uz veliku kulu već su od najranije faze funkcionirali i različiti gospodarski objekti, nužni za nesmetano funkcioniranje feudalnog posjeda. Kula je bila u vlasništvu akvilejskih patrijarha, a najstariji povijesni podaci o Turnini datiraju iz relativno kasnog vremena, odnosno iz sredine 13. stoljeća. Tada je kula bila u posjedu Mlečanina Albertina Morosinija, koji je u to vrijeme bio u službi akvilejskoga patrijarha Gregorija di Montelonga. Sljedeći podatak o Turnini koji nam posreduju povijesni dokumenti datira iz prve polovice 14. stoljeća, iz vremena konačnog obračuna mletačkih vlasti s pulskom plemićkom obitelji Castropola. Sudeći prema spomenutim dokumentima, obitelj Castropola upravljala je posjedom Turnine tijekom prethodnog razdoblja, a posjed su im infeudirali akvilejski patrijarsi. Nakon njihova protjerivanja, kula prelazi u vlasništvo rovinjske komune, koja je u Turnini držala jednog kapetana i nekoliko čuvara. Stoga kula već u 14. stoljeću gubi svoju feudalno-rezidencijalnu funkciju, a najkasnije do kraja 15. stoljeća biva napuštena.
Fotoalbum
Tijekom 2022. godine nastavljeni su opsežni konzervatorsko-restauratorski radovi te sustavna arheološka istraživanja koja se na prostoru kule provode od 2013. godine (voditelj: dr. sc. Josip Višnjić, Odjel za kopnenu arheologiju Juršići, Služba za arheološku baštinu). Do 2021. godine obavljeni su brojni radovi; spomenik je najprije očišćen od gustog raslinja koje je prekrivalo njegove građevinske ostatke, ali i od iznimno velike količine urušenoga građevinskog materijala. Uslijedila je građevinska sanacija, konzervatorsko-restauratorski zahvati i sustavna arheološka istraživanja, kojima su razjašnjene brojne nepoznanice o povijesti objekta. Svi su radovi popraćeni i detaljnom dokumentacijom koja je rezultirala izradom arhitektonske snimke cjelokupnog sklopa, a provedena su i povijesna i arhivska istraživanja. Na taj je način projekt doveden do završne faze realizacije. U 2022. godini arheološka istraživanja i konzervatorsko-restauratorski radovi usmjereni su na pomoćne gospodarske objekte sagrađene uz samu kulu te masivni obodni zid kojim je definiran plato na kojemu je kompleks sagrađen. Osim toga, organiziran je odvoz deponirane zemlje i urušenoga građevinskog materijala te je izrađena potrebna projektna dokumentacije za prezentaciju cijeloga nalazišta (projektant Vjekoslav Gašparović, d.i.a.). (JV)