Arhipelag Palagruže, najudaljeniju pučinsku otočnu skupinu u Jadranskom moru, čine otoci Vela i Mala Palagruža, 13 hridi i otočić Galijula s pličinom Pupak. Ime Palagruža potječe od grčke riječi pélagos, što značiotvoreno more ili pučina, no ta se riječ u prenesenom smislu može interpretirati i kao "more nevolja" ili "opasan pomorski put". To je otočje u središtu Jadranskoga mora, zahvaljujući svojem geografskom položaju, još od antike bilo jedna od najvažnijih navigacijskih orijentacijskih točaka na sjecištu plovnih putova. O jedinstvenom i iznimnom značenju maritimnog položaja otočja Palagruže najzornije svjedoče nalazišta brojnih brodoloma koji pružaju obilje novih informacija o trgovini i trgovačkim vezama između proizvodnih središta na prostoru zapadnog Sredozemlja i područja na Jadranu, te o načinu i kontinuitetu plovidbe tim arhipelagom od 5. st. pr. n. e. do 20. stoljeća.
Fotoalbum
Na tim nalazištima stručnjaci Odjela za podvodnu arheologiju Hrvatskog restauratorskog zavoda niz godina provode istraživanja s ciljem očuvanja i prezentacije podmorske kulturne baštine, zaštite ugroženih ostataka brodoloma i njihove znanstvene interpretacije. Tijekom dosadašnjih istraživanja, financiranih sredstvima Ministarstva kulture i medija RH (voditelj: Jurica Bezak, konzervator arheolog, Odjel za podvodnu arheologiju, Služba za arheološku baštinu) otkriveno je osam podmorskih arheoloških nalazišta, od kojih se čak sedam nalazi u podmorju pličine Pupak. Dosadašnje rezultate zaštitnih istraživanja najzornije predstavljaju otkrića prvog antičkog brodoloma u našem podmorju s teretom ingota olova, nalaza nekoliko novih i dosad nepoznatih tipova amfora (starih 2300 godina) i sačuvanih plodova maslina, brojnih nalaza brodske opreme i naoružanja mletačkog broda iz 16. st., otkriće ostataka britanskoga trgovačkog broda "Lord Cathcart", kao i uspješna identifikacija olupine talijanskoga trgovačkog parobroda "Centauro", koji je 1926. godine potonuo nakon udara u vrhove pličine Pupak. (JB)