Svečani zastor Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Preporod hrvatske književnosti i umjetnosti (poznatiji kao Hrvatski preporod) naslikao je Vlaho Bukovac 1895. godine. Zastor je zbog loših mikroklimatskih uvjeta 2013. godine premješten u čuvaonicu umjetnina Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu te pohranjen u drvenu kutiju (1200 x 35 x 35 cm). Nedugo potom pokrenuto je pitanje njegova restauriranja, pa su djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda 2014. godine obavili prvu detaljniju evidenciju stanja i sastavili prijedlog konzervatorsko-restauratorskih radova s troškovnikom. Druga evidencija stanja obavljena je početkom travnja 2022. godine u sklopu aktivnosti poboljšanja modaliteta njegove pohrane. Zbog iznimno velikih dimenzija (840 x 1180 cm) svi su radovi bili vrlo složeni pa ih je bilo moguće provesti samo s mnogoljudnim stručnim timom.
Svečani zastor sastavljen je od dva dijela. Središnji dio čini Bukovčeva kompozicija (600 x 940 cm), a nosilac je jedan cjeloviti komad vrlo finog i savitljivog lanenog platna, gustog tkanja i grublje strukture. Slika je rađena uljnom tehnikom pastoznim i većim dijelom lazurnim nanosima. Kao vrstan tehnolog, Bukovac je upotrijebio kvalitetno platno i vrlo elastičnu preparaciju, imajući u vidu da će se slika, odnosno zastor, namatati bezbroj puta. Dekorativni dio koji uokviruje Bukovčevu sliku (840 x 1180 cm) djelo je Obrtne škole. Nosilac slike je nešto kruće laneno platno, a sastavljen je od deset (devet vertikalnih i jednog horizontalnog) komada platna različitih dimenzija, međusobno spojenih šivanjem. Pretpostavka je da je taj dio zastora slikan temperom, što tek daljnjim istraživačkim radovima treba utvrditi.
Zasada jedine poznate konzervatorsko-restauratorske radove na zastoru izveli su 1969. godine djelatnici Restauratorskog zavoda Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti. Iz oskudne dokumentacije sačuvano je i nekoliko crno-bijelih fotografija koje prikazuju oštećenja na zastoru: presavijeno platno, tragove curenja vode i drugo. U izvještaju se spominje da su deformacije platna izravnane, izveden je retuš i lakiranje oštećenih dijelova. Rubovi platna ojačani su novim platnom i zamijenjena je donja zatezna letva na koju se zastor i namotava.
Iako se na prvi pogled može činiti da je svečani zastor u dobrom stanju očuvanosti, prije svega zahvaljujući izrazito dobroj tehnologiji slikanja i izvedbi preparacije, pomnijim pogledom jasno se uočavaju znatna i raznovrsna oštećenja. Najveći uzrok oštećenja je donekle banalan, a to je razdvojena donja zatezna letva, odnosno letva na koju je zastor bio namotan. Kako je letva dugi niz godina bila razdvojena, pri namatanju je stvorila veliki početni nabor koji se širio po cijeloj slici. Nadalje, namatanje slike licem prema unutra bilo je vrlo štetno, ali i očekivano, jer se zastor spuštao sa stropa i namatao od donjeg ruba na zateznu letvu. Takvo namatanje uzrokovalo je sabijanje slikanog sloja i preparacije, što je pak rezultiralo njihovim pucanjem i otpadanjem.
Fotoalbum
S obzirom na činjenicu da zastor više nije u funkciji te da će do daljnjega ostati u čuvaonici, u dogovoru s Hrvatskim narodnim kazalištem te u suradnji s MSU-om, osmišljen je i izveden poboljšani način pohrane. Izrađen je lagani valjak od stiropora (dužina 1200 cm, promjer 40 cm) koji nosi aluminijska cijev (dužina 1300 cm, promjer 7 cm). U valjak su ugrađeni neomidijski trajni magneti kojima je preko metalne trake prihvaćen donji rub zastora, gdje je početak namatanja. Za pohranu je izrađen trajniji i lakši sanduk (1300 x 70 x 70 cm) od aluminijskih profila ispunjenih polikarbonatnim pločama; na njih su ugrađeni kotači i ručke za nošenje. Zastor je položen na pH neutralnu tkaninu, izrađenu od čistog polietilena koji objedinjuje najbolja svojstva papira, folije i tkanine. Tkanina je membrana između oslika i poleđine slike. Donja zatezna letva je izvučena, a na njezino mjesto provučena je tanka metalna traka. Pri namatanju traku prihvaćaju magneti i tako rub zastora fiksiraju na valjak. Važno je navesti da se namatanje izvodi licem prema van, čime dolazi do rastezanja boje i preparacije, pa su oštećenja svedena na minimum. Tako namotan i pohranjen zastor smješten je u vrlo dobre mikroklimatske uvjete čuvaonice Muzeja suvremene umjetnosti. Provedbom svih navedenih koraka, svečanom su zastoru Hrvatski preporod Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu osigurani trenutno najbolji uvjeti čuvanja. (SR)