Stari grad u Brinju, poznat i kao Sokolac, jedan je od važnijih sačuvanih plemićkih gradova u Hrvatskoj, sjedište krčkih knezova. I prema povijesnim događajima i prema reprezentativnoj gradnji, vrijedno je kulturno dobro, ujedno stoljećima političko, gospodarsko i kulturno središte prostora današnje Like.
U arhivskim dokumentima Brinje se prvi put spominje 1343. godine u pismima Bartola VII. i od tada je povezano s obitelji Frankopan. Početkom 15. stoljeća Nikola IV. na uzvisini u središtu naselja dao je izgraditi novu utvrdu. Na tom mjestu arheološkim su istraživanjima potvrđeni ostaci naselja gradinskog tipa iz starijega željeznog doba, kao i stambenog objekta iz prve polovice 13. stoljeća. Frankopanskom starom gradu pristupalo se sa zapada, kroz visoku ulaznu kulu. Središnji prostor činilo je nepravilno dvorište koje je sa sjeverne strane zatvarao palas, na južnoj strani nalazile su se gospodarske zgrade, a na istočnoj gotička kapela Svetog Trojstva. Ispod utvrđenoga grada s vremenom se razvilo podgrađe, vjerojatno zaštićeno zidom ili palisadom.
Sve do 1528. godine Brinje je, uz kraći prekid tijekom vladavine kralja Matije Korvina, bilo u posjedu članova obitelji Frankopan, a 1536. godine postalo je dijelom sustava utvrda Vojne krajine. S vremenom se arhitektura staroga grada mijenjala i prilagođavala novim vojnim potrebama i funkcijama, pa je na ulazu u podgrađe podignuta manja, četverokutna kula, a cijeli prsten oko uzvisine utvrđen je zidinama i polukulama.
Fotoalbum
Djelatnici Odjela za kopnenu arheologiju Službe za arheološku baštinu Hrvatskog restauratorskog zavoda ove su godine nastavili s arheološkim istraživanjem palasa (voditelj Andrej Janeš). Od 2014. do 2018. godine istražen je njegov jugozapadni dio te djelomično rondel, dograđen s njegove južne strane. Ovogodišnjim istraživanjima većim je dijelom dovršeno istraživanje jugozapadne prostorije palasa, zapadni dio dvorišta i zapadni rub sjevernog krila palasa. U svim istraživanim prostorima potvrđena je slojevitost od prapovijesti do novoga vijeka. Među brojnim srednjovjekovnim nalazima treba istaknuti kameni prozorski okvir gotičkih karakteristika. Najvažniji nalazi u sjevernom dijelu utvrde su prapovijesni i njima je potvrđen gradinski karakter kasnobrončanodobnog / ranoželjeznodobnog naselja.