Ivan Meštrović počeo je gradnju svoje rezidencije na južnim obroncima Marjana potkraj dvadesetih godina 20. stoljeća, a dovršio ju je 1939. godine. Iste godine kupio je i obližnji renesansni kaštel obitelji Capogrosso, čiji je izgled uvelike izmijenio i prilagodio, ponajprije za izlaganje i čuvanje skulptura. Podigao je i jednobrodnu crkvu Sv. Križa, za koju je osmislio sakralni inventar, odnosno 28 drvenih reljefa (nastalih između 1917. i 1950. godine) s prizorima iz Kristova života te monumentalno drveno raspelo.
Reljefi su izrađeni od više dijelova drva oraha rezanog tangencijalnim rezom. Na pojedinim reljefima s vremenom su se pojavile okomite pukotine koje ponegdje prate spojeve drva. Odlučeno je da će se demontirati dva reljefa na kojima su pukotine najizraženije (Bijeg u Egipat i Ulaz u Jeruzalem), kako bi se dobio uvid u sustav spajanja i konstrukcijskog učvršćivanja, gdje je, pretpostavlja se, bio uzrok razdvajanja drva. Na poleđini svakog reljefa nalaze se dvije poprečne letvice (traverse)koje se protežu gotovo cijelom širinom reljefa. U nekoj od prošlih intervencija te su poprečne letvicepričvršćene vijcima za reljefe, što je onemogućilo prirodno širenje i skupljanje drva te uzrokovalo pukotine. Uz to, reljefi su vijcima fiksno bili pričvršćeni na drvenu nosivu konstrukciju, što je također neprimjeren i dugoročno štetan način spajanja drvenih letvi. Da bi se izbjegla intervencija na samom reljefu te izvela minimalna korekcija nosača, osmišljena je i primijenjena konstrukcija nosača koja je pričvršćena vijcima (u već postojeće rupe) za reljef, dok je u drveni nosač ugrađena pločica od nehrđajućeg čelika na kojoj se nalazi prorez širine 4,5 cm. Taj rez omogućava pomicanje reljefa u smjeru lijevo – desno, a istovremeno ga osigurava od padanja.
Fotoalbum
Skulptura "Karijatida" (190 x 40 x 46,5 cm) izrađena je u Parizu 1918. godine. Izložena je u velikoj središnjoj dvorani Galerije Meštrović u Splitu. Prikazuje ženski akt u formi nosača, a izrađena je iz jednog komada palisandrovine (Dalbergia nigra). Pukotine u drvu protežu se gotovo cijelom dužinom prednje strane skulpture. Na lijevom je stopalu također pukotina, koja je bila premazana bijelim PVA ljepilom, što je naknadno uklonjeno, a potom je očišćena površina ujednačena s cjelinom.
Navedeni konzervatorsko-restauratorski radovi (voditelj Davor Gazde, Restauratorski odjel Split, Služba za odjele izvan Zagreba 2) tek su početak tehničke analize i zaštite tih izuzetno vrijednih umjetnina, kojima će se ustanoviti potencijalni uzročnici štetnih djelovanja te, uz minimalnu intervenciju, spriječiti nastanak daljnjih oštećenja.
