Program Arheološka topografija srednjovjekovnih Gorjana Hrvatskog restauratorskog zavoda počeo je 2017. godine (voditeljica Ivana Hirschler Marić, Odjel za kopnenu arheologiju, Služba za arheološku baštinu). Financiran je sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, a provodi se uz logističku potporu Općine Gorjani te u suradnji s Đakovačko-osječkom nadbiskupijom.
Srednjovjekovno naselje Gorjani (castrum Gara), nastalo na dodiru sjevernoga ruba đakovačkog ravnjaka i nizine gornjega toka rijeke Vuke, vrhunac razvoja doživjelo je tijekom druge polovice 14. stoljeća i prve polovice 15. stoljeća. Tad su Gorjani postali veće urbano naselje sa župnom crkvom, dominikanskim samostanom i razvijenim obrambenim sustavom. Od vremena osmanlijske vlasti ostaci srednjovjekovne Gare rušeni su i raznošeni za nove građevine, a područje je raskopavano u potrazi za vrijednostima. Pretpostavlja se da je površina ograđenog naselja iznosila oko 13 hektara. Posebnost nalazišta je očuvana urbana struktura srednjovjekovnog naselja, neizmijenjena kasnijim intervencijama.
Fotoalbum
Istraživanja su počela 2017. godine, kad su istražene manje sonde unutar jugoistočnoga dijela srednjovjekovnog naselja, zatim na položaju Glavnik uz današnje groblje te na položaju Zorjaševo, gdje je nađena srednjovjekovna crkva s grobljem. Od 2018. godine iskopavanja se provode na sjeverozapadnom dijelu srednjovjekovnog naselja, na pretpostavljenom području srednjovjekovnog dominikanskog samostana i crkve s grobljem. Tijekom svake istraživačke kampanje izrađivana je detaljna dokumentacija primjenom bespilotnih letjelica, s izradom 3D modela i nacrtne dokumetacije svih faza istraživanja. Svakoj kampanji arheoloških istraživanja prethodilo je provođenje detaljnog terenskog pregleda s kartiranjem distribucije nalaza na obradivim površinama te geomagnetna istraživanja, kojim su kartirane sve podzemne strukture na području srednjovjekovnih Gorjana. Istraživanje je provela tvrtka Cornelius Meyer Prospection iz Berlina. Ukupno je dosad istražen 41 kosturni grob, kao i veći broj dislociranih grobova, a na odabranim uzorcima provedene su radiokarbonske analize.
Ove godine, na petu obljetnicu realiziranja programa, otvorena je veća površina na pretpostavljenom položaju dominikanskog samostana. Dosad su potvrđene tri faze nalazišta. Prvu je moguće odrediti kosturnim ukopima u kraj 12. i početak 13. stoljeća. Tijekom druge faze (13./14. stoljeće) sagrađena je manja jednobrodna crkva poligonalnog svetišta ojačana kontraforima. Gradnju veće, monumentalne samostanske crkve koja pripada trećoj fazi, moguće je datirati u početak 14. stoljeća, a njezino napuštanje u sredinu 16. stoljeća.
Cilj budućih istraživanja na prostoru otkrivenih crkava te samostana s grobljem jest određivanje međuodnosa i potvrda kronološkog slijeda svih faza koje su pratile razvoj srednjovjekovnog samostanskog sklopa smještenog unutar naselja gradskog tipa u Gari, nalazišta od iznimnog značenja za nacionalnu srednjovjekovnu baštinu.