Konzervatorsko-restauratorski radovi na korskim sjedalima
Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije vjerojatno je sagrađena kao ranokršćanska crkva. Temeljito je preuređena u romaničkom stilu te se njezino pročelje ubraja među ljepša oblikovanja 12. stoljeća na istočnoj obali Jadrana. Zahvaljujući višestoljetnom statusu rapske stolnice, koji je imala do 1828. godine, kad su Rapska i Osorska biskupija ukinute i pripojene Krčkoj biskupiji, prava je riznica dragocjenih umjetnina i relikvija.
U svetištu negdašnje rapske katedrale podignuta su tijekom prve polovice 15. stoljeća drvena korska sjedala koja su i danas u funkciji. Nasloni i pregrade 32 sjedala bogato su izrezbareni u duhu venecijanske cvjetne gotike. Cjelini pripada još jedna odvojena klupa te biskupovo sjedalo. Naručitelji su bili članovi rapske patricijske obitelji Nimira i Cernotta, čiji su izrezbareni grbovi sačuvani ispod reljefa arkanđela Gabrijela i reljefa Bogorodice. Kronogram MCCCCXLV upućuje na godinu dovršetka radova, a monogram MTVS ANT (ili AVT) na majstora koji je klupe izradio. Zbog oblikovnih sličnosti s korskim sjedalima zadarske katedrale, koja su djelo venecijanskog drvorezbara Mateja Moronzona, klupe se pripisuju njegovu opusu.
Obnova klupa počela je 2018. godine. Konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima i pregledom arhivske građe ustanovljen je proces nastajanja klupa i karakter kasnijih obnova.
Izvorna zamisao polikromatora o kontrastu između dijelova klupa oslikanih živim bojama s bojom i teksturom drva, poništena je naknadno nanesenim premazima u smeđim i crnim tonovima. Izvorni oslik danas je očuvan samo u fragmentima, a iznimka su plohe skrivene oku gledatelja. Snimka poleđinske ploče prvog sjedala sjevernog krila napravljena infracrvenom reflektografijom otkrila je nježne vitice ispod tamnih premaza, poslije uglavnom skrivenih ukrasnim rezbarijama. To upućuje na mogućnost da je konstrukcija klupa dovršena i slikarski dekorirana mjesecima prije postavljanja ukrasnih elemenata. S obzirom na činjenicu da takav oslik nije pronađen na južnom krilu, moguće je da je njegova izrada počela kasnije, a da su ukrasni elementi postavljeni odmah nakon izrade konstrukcije.
Kvalitetom se ističe obnova iz druge polovice 17. stoljeća, kad su po sredini obaju krila nižih korskih sjedala umetnuti ormarići. Zbog njihova umetanja morali su se rezbareni ukrasi prekrajati i premještati, a dijelom te obnove bila je i zamjena rezbarenih pregrada sjedala ravnima te zamjena rezbarenih češera na vrhu stupića žirovima. Ta je obnova vrijedan primjer uspješne integracije novih dijelova u postojeću cjelinu. Zaključeno je da se naknadno naneseni premazi neće uklanjati, ali je na ravnoj plohi naslona prvog sjedala sjevernog krila tamni premaz djelomično stanjen radi prezentiranja izvornog sloja – vitica s karakterističnim zadebljanjima na završecima listova.
Oslabljeni konstruktivni dijelovi ojačani su nužnim restauratorskim radovima i stolarskom sanacijom. Pojedini nedostajući dijelovi ukrasnih rezbarija rekonstruirani su tako da su, prema modelima izrađenim u plastelinu, izrađene rekonstrukcije u drvu koje su potom prilagođene konstrukciji klupa, a boja im je usklađena s izvornikom. Biskupovo sjedalo je stolarski sanirano, a nedostajući dio drvenog nosioca na ukrasnoj školjci rekonstruiran je u drvu. Izvorni rezbareni fragmenti, naknadno pronađeni u prostoru crkve, prilagođeni su dekorativnom završetku biskupova sjedala te ujednačeni bojom s cjelinom. Na izdvojenoj sjevernoj klupi neadekvatno spojeni otpali i razdvojeni rezbareni dijelovi pregrade demontirani su i vraćeni u pravilan položaj. Četiri rezbarene daščice, koso postavljene iznad naslona visokih sjedala južnog krila i biskupova sjedala, restaurirane su i montirane na pripadajuća mjesta.
Radovi, koje su u cijelosti proveli djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda, dovršeni su 2020. godine, čime je korpus obnovljenih gotičkih drvenih korskih sjedala iz crkvi priobalnih središta obogaćen još jednim vrijednim djelom.