U prirodno zaklonjenoj uvali otoka Visa osnovali su u 4. stoljeću pr. n. e. sirakuški Grci πόλις Ἴσσα, jedan od najstarijih gradova na istočnoj jadranskoj obali. Nakon stoljeća samostalnosti, Issa je 47. godine pr. n. e. postala dio Rimskog Carstva. Ostaci toga utvrđenog grada i danas su vidljivi na južnim padinama Gradine.
Isejske terme, jedan od važnijih sadržaja antičkoga grada, smještene su u neposrednoj blizini luke. Uz uobičajenu funkciju održavanja higijene, imale su i društveno-socijalnu ulogu. Iako građene i pregrađivane kroz stoljeća, dobro su sačuvane dekoracije (mozaici i freske) za koje se pretpostavlja da ih se može datirati u kraj 1., tj. početak 2. stoljeća.
Viške terme bile su predmet istraživanja još tijekom 19. stoljeća, kad ih je opisao Šime Ljubić. Sve do Drugog svjetskog rata ostaci zidova sezali su i do dva metra u visinu. Prostor termi u to je vrijeme služio kao radionica za popravak vozila, a znatno je porušen pri povlačenju savezničkih snaga.
Zaštitni radovi na arhitekturi termi i mozaicima slijedili su arheološka istraživanja od 1957. godine. Prvi opsežniji konzervatorsko-restauratorski radovi izvedeni su nakon istraživanja 1961. i 1963. godine, koje je proveo Branimir Gabričević (Arheološki muzej u Splitu). Radovima je obuhvaćeno podizanje mozaika u frigidariju, što je omogućilo daljnje arheološko istraživanje. Mozaik je nakon radova u segmentima vraćen na postavljenu betonsku podlogu.
Danas je potpuno arheološki istražen istočni dio sklopa ukrašen podnim mozaicima, koji se ističu veličinom i stupnjem očuvanosti. Gotovo sve prostorije termi bile su ukrašene mozaicima (oko 270 m2).
Sačuvani su mozaici u ulaznim prostorijama, figidariju i tepidariju. Jednostavni geometrijski oblici primjer su ranorimskog mozaičkog stvaralaštva istočne jadranske obale. Poveznica sa starijim helenističkim uzorima je prikaz dvaju parova dupina, koji su ujedno i jedini (sačuvani) figuralni prikaz.
Odsjek za zidno slikarstvo, mozaike i štuko Restauratorskog odjela Split Hrvatskog restauratorskog zavoda počeo je sa sustavnim konzervatorsko-restauratorskim radovima na viškim mozaicima 1999. godine.
Dosad je mozaik istražen i dokumentiran te je provedeno čišćenje i konsolidiranje te reintegriranje i rekonstrukcija mozaika i žbuke podnice. Na mjestima na kojima je to bilo nužno radi obnove podloge, mozaici su u segmentima podignuti te nakon radova vraćeni na izvorno mjesto.
Prezentirano na otvorenom, nalazište je dugoročno izloženo kiši, vjetru, insolaciji, naglim izmjenama temperature i prisutnosti soli. Takvo okružje potiče razvoj vegetacije, mikroorganizama, algi i mahovine. Svi ti čimbenici uzrokovali su znatnu degradaciju i različita oštećenja.
S ciljem trajne zaštite nalazišta, u tijeku je praćenje svih uvjeta te će se u skladu s prikupljenim rezultatima pripremiti projekt prezentiranja. Usporedno će biti potrebno dovršiti arheološka istraživanja zapadnog dijela termi i izvesti konzervatorsko-restauratorske radove te uspostaviti režim redovitog održavanja uz postavljanje zaštitne konstrukcije.
Do izvođenja tih radova, radi sprečavanja propadanja mozaika i prethodno izvedenih konzervatorsko-restauratorskih radova, nalazište je privremeno tamponski zaštićeno. Privremeni zaštitni sloj osigurat će povoljnije uvjete očuvanja do dovršetka strategije održavanja i zaštite s cjelovitim prezentacijskim rješenjem nalazišta.