Benediktinska opatija sv. Mihovila arkanđela u Rudini nalazi se na jugoistočnim obroncima Psunja. Opatija se prvi put spominje u ispravi kralja Bele IV. iz 1250. godine, no pretpostavlja se da su je osnovali pripadnici roda Borić tijekom druge polovice 12. stoljeća. Zbog opasnosti od napada osmanlijskih postrojbi, opatija je napuštena tijekom druge četvrtine 16. stoljeća.
Hrvatski restauratorski zavod počeo je u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Požegi 2013. godine s programom revizijskih arheoloških istraživanja i izrade cjelovite nacrtne dokumentacije ostataka rudinske benediktinske opatije. Provođenjem predmetnih istraživanja stvoreni su preduvjeti za konzervatorsko-restauratorske građevinske radove, a samim tim i za adekvatno prezentiranje toga iznimnog spomenika kasnosrednjovjekovne kulturne baštine.
Fotoalbum
Rezultati revizijskih arheoloških istraživanja 2020. godine (voditelj Petar Sekulić, Odjel za kopnenu arheologiju – sjedište Zagreb, Služba za arheološku baštinu) pružili su nove spoznaje o izgledu i povijesnom razvoju opatije. Ovogodišnjim radovima obuhvaćeni su južni dijelovi istočnog i zapadnog opatijskog krila te klaustarskog hodnika, gdje su istražena 22 groba datirana od 14. do 16. stoljeća.
Nakon dovršetka istraživanja i temeljitog dokumentiranja provedeni su konzervatorsko-restauratorski građevinski radovi na novoistraženim strukturama (voditelj Boris Mostarčić, Služba za nepokretnu baštinu).