Drvena korska sjedala trogirske katedrale sv. Lovre, bogato izrezbarena biljnim i figuralnim motivima unutar 32 arhitektonski raščlanjene ćelije, izvorno pozlaćene i oslikane akordom crvene, plave i žute boje, velebno su djelo dalmatinskog rezbara Ivana Budislavića, naručeno 1439. godine i plaćeno 18 dukata po sjedalu.
Već prvim pogledom s povišenog ulaza na prostor katedrale definiran od 13. do 15. stoljeća srastanjem romaničko-gotičkih stilskih rješenja, drveni kor izgleda kao posljednje utočište istraživaču njegove kronologije. Kor je projektiran i izgrađen po mjeri i obliku ondašnjeg svetišta i za cjeloviti postav kaptola Trogirske biskupije, dok njegov današnji oblik, konstrukcija, kao i slikani sloj pripadaju obnovi iz 1736. godine, a tamnosmeđi kolorit odražava zbroj kasnijih intervencija.
Kronologiju popravaka, razmještaja i reorganizacije dijelova datiramo u 1736., 1824., 1852. te u šezdesete godine 20. stoljeća, dok su rezultati 14C analiza uputili na činjenicu da neke aplike pripadaju starijim klupama iz 14. stoljeća.
Nedotaknuta konzervatorsko-restauratorskim rješenjima suvremenog doba, ta slojevita i fragilna drvena konstrukcija koja ima više od tri tisuće segmenata drva ariša, smreke, oraha i lipe spojenih s više od deset tisuća kovanih čavala, raritet je u europskim okvirima te velik izazov stručnjacima jer je u neprekinutoj funkciji gotovo šest stotina godina.
Tijekom šest stoljeća je u njihove "tajne" komore deponirano fascinantnih dvije tisuće kilograma prašne mješavine pijeska, zemlje, čavala, kamenja, kostiju, raznih predmeta (puceta, fragmenti liturgijskih knjiga, naočale od kornjačevine, kovani novac, naušnice, ulomci keramike i dr.), žbuke… što je izvađeno i obrađeno.
Djelatnici Restauratorskog odjela Split Hrvatskog restauratorskog zavoda počeli su 2016. godine mikroklimatski i termografski monitoring koji je pokazao rizične parametre za stabilnost drva, pa je čišćenjem i prozračivanjem komora bitno smanjen prodor vlage u drvo.
Izrađene su arhitektonske snimke obaju krila korskih klupa u koje su uneseni relevantni podaci. Analizirani su slojevi polikromije i njihovo stanje te su određeni pigmenti i veziva. Potvrđeni su tragovi alata za obradu drva (prema kojima su određene vrste alata, kao i načini i tehnike obrade).
Radovi na vanjskoj površini korskih sjedala od oko 200 m2 su, nakon uklanjanja nakupina voska i žvakaćih guma (u klupama danas sjede i djeca), provedeni suhim metodama, a zatim nizom pripremljenih ioniziranih otopina. Klupe su fumigirane, konstrukcija ojačana, a raspadnuti podesti zamijenjeni (pri čemu je iz komora izvađen nakupljeni materijal). Veća oštećenja su rekonstruirana te su postavljene aplike pronađene u sakristiji katedrale. Integralni retuš cjeline izveden je poštujući tragove habanja. Uklonjeni su električni vodovi i lampe te je dizajnirano posebno osvjetljenje.
Konzervatorsko-restauratorska kampanja najreprezentativnijih gotičkih drvenih korskih sjedala (Zadar, Rab i Trogir), koju je Hrvatski restauratorski zavod proveo u posljednjih deset godina primjenjujući suvremene metode i metodologije interdisciplinarnih istraživanja, pobudila je zanimanje struke za taj izuzetan korpus hrvatske baštine te otvorila nova poglavlja razumijevanja povijesnog razvoja svetišta hrvatskih katedrala.
