Predstavljanje rezultata konzervatorsko-restauratorskih radova na zidnim slikama u svetištu te na oltarnim palama i sakristijskom ormaru održat će se u utorak, 30. listopada 2018. u 17 sati u crkvi sv. Nikole u Pazinu.
Voditeljice: Kristina Krulić, Tijana Annar Trputec Strčić, dr. sc. Višnja Bralić
Župna crkva sv. Nikole spominje se 1266. godine, a 1441. godine dobiva gotičko višekutno svetište, nadsvođeno zvjezdastim svodom. Dograđivanje bočnih kapela počelo je 1659. godine, a one su u velikoj obnovi u baroknom stilu iz šezdesetih godina 18. stoljeća spojene u bočne brodove i opremljene novim oltarima.
Ciklus zidnih slika u svetištu župne crkve sv. Nikole opsegom, očuvanošću i slikarskom kvalitetom zauzima važno mjesto unutar korpusa gotičkog zidnog slikarstva Istre i podalpskih prostora. Na svodu su prikazani Boj anđela i Geneza, dok se na bočnim zidovima nalaze prikazi iz Biblije siromaha (Biblia pauperum). Oslik je F. Stelè isprva pripisao majstoru iz kruga suradnika Jakoba Suntera, kojega prepoznaje kao Leonarda iz Brixena. Ujedno je pretpostavio utjecaj pazinskog ciklusa na razvoj lokalne slikarske produkcije, poglavito na radionicu Vincenta i Ivana iz Kastva. Tezu o južnotirolskom porijeklu oslika prihvatio je poslije i B. Fučić, no recentna su istraživanja preispitala navedene teze i uputila na druga srednjoeuropska ishodišta pazinskog slikara.
Zidne slike otkrivene su oko 1930. godine ispod slojeva boje i žbuke, kad su i restaurirane pod nadzorom tršćanske Soprintendenza alle opere d'antichita e d'arte. Recentnim konzervatorsko-restauratorskim istraživanjima i radovima, koje provodi Hrvatski restauratorski zavod od 2011. godine, nastojalo se utvrditi stanje njihove očuvanosti, odrediti metodologija radova te valorizirati povijesne integracije zidnog oslika u svrhu njihove završne prezentacije. Dosadašnjim je zahvatima zidni oslik čišćen i konsolidiran, a u završnoj je fazi provedena integracija slikanog sloja.
Fotoalbum
Konzervatorsko-restauratorski radovi na djelima štafelajnog slikarstva u crkvi sv. Nikole provodili su se u Hrvatskom restauratorskom zavodu u kontinuitetu od 1998. do 2015. godine. Restaurirano je 13 slika različitih dimenzija, funkcije i provenijencije. Među palama nabavljenim za bočne oltare pedesetih i šezdesetih godina 18. stoljeća, ističu se radovi pavlinskog slikara Leopolda Kecheisena za oltare sv. Josipa i sv. Margarete Kortonske, kao i slika Bogorodice od Ružarija s obilježjima mletačkog, ali i srednjoeuropskog slikarstva. Najveća oštećenja na oltarnim slikama bila su uzrokovana djelovanjem prekomjerne vlage pa je nakon dovršenih restauratorskih radova posebna pozornost posvećena osiguranju boljih uvjeta i poleđinske zaštite pri ponovnoj montaži na oltare.
Drugu veliku skupinu činili su radovi na slikama iz spremišta crkve, koji su zbog zapuštenosti i neprimjerenih uvjeta čuvanja bili u izrazito lošem stanju. Radi se većinom o oltarnim palama koje su također djelo pavlinskog majstora Leopolda Kecheisena i izvorno su pripadale inventaru pavlinske crkve Sv. Marije na Jezeru. Njihovom je obnovom znatno proširen opus slikara koji u Istri nije radio isključivo za pavlinske samostane, nego i za ostale crkvene i privatne naručitelje, uz posao ekonoma koji je obavljao u matičnom samostanu u Svetom Petru u Šumi.
Posljednju skupinu restauriranih slika iz crkve sv. Nikole čine portreti tršćanskih biskupa iz pazinske obitelji Rapici te portret pazinskog prepozita Antuna Vida Franjula, djela nepoznatih majstora 18. stoljeća.
Sustavno konzerviranje i restauriranje slikarskog inventara potaknulo je i ostale konzervatorsko-restauratorske radove u interijeru crkve kojima se nastoji očuvati i prezentirati njezina povijesna slojevitost.
Fotoalbum
Reprezentativni primjer baroknog crkvenog namještaja je i sakristijski ormar iz 1737. godine, izniman rad mjesne radionice, na kojem su 2018. godine dovršeni radovi u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Ukrašavaju ga minuciozne intarzije izrađene od raznih vrsta drva (orah, javor, šljiva, maslina) koje su obogaćene sjenčanjem vrućim pijeskom, a sudeći prema ostacima zelenog i crvenog pigmenta, mjestimično su bile i kolorirane. U gornjem dijelu ormara središnje vratnice, s detaljno izvedenim prizorom Navještenja sa svake strane, rube četiri vratnice s figurama svetaca, a fronte malih, unutarnjih ladica krase vedute naselja i pastoralni prikazi. U donjem dijelu ormara, vratnice i ladice krase prikazi ptica koji se izmjenjuju s vazama s cvijećem.
Vlaga iz poda i zida crkve uzrokovala je razvoj gljivica i plijesni te posljedično napade drvotočaca i propadanje drvne mase, najviše na podnožju i leđima donjeg dijela.
Provedeni konzervatorsko-restauratorski radovi na sakristijskom ormaru imali su dva cilja: uklanjanje debelih slojeva potamnjelog laka, zbog kojih nije bilo moguće iščitati detalje delikatnih intarzija i rezbarija, i uspostavljanje njegove uporabne funkcije, s obzirom na to da će se ormar i dalje koristiti za čuvanje misnog ruha i posuđa. Prije radova obavljene su detaljne analize slojeva boje i lakova te vrste drva kako bi se precizno odredila metodologija rada. Velika je pažnja posvećena konsolidaciji i učvršćivanju nosive konstrukcije, zbog znatnih oštećenja od djelovanja vlage, gljivica i insekata.
Hrvatski restauratorski zavod će u Europskoj godini kulturne baštine predstaviti dosadašnje radove u crkvi sv. Nikole u Pazinu koji su uključili konzervatorsko-restauratorske zahvate na zidnim slikama u svetištu te na oltarnim palama i sakristijskom ormaru.