Izložba Stoljeće nakon Laszowskog premijerno je predstavljena u Hrvatskome državnom arhivu u Zagrebu u studenome 2014, uz istoimeni znanstveno-stručni skup. Knjigu sažetaka skupa preuzmite ovdje.
Emilij Laszowski Szeliga (1. travnja 1868. – 28. studenoga 1949.), pripadnik hrvatske intelektualne elite na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, posvetio je život hrvatskoj prošlosti i kulturnoj baštini. Iako pravnik po struci, bio je privržen povijesnim znanostima što se očitovalo u njegovom iznimno bogatom stvaralačkom opusu od nekoliko tisuća objavljenih radova kojima je doprinio razvoju brojnih stručnih i znanstvenih polja: od povijesti i povijesti umjetnosti, arhivistike, pečatoslovlja i grboslovlja do fotografije i konzervatorstva. Takvim je interdisciplinarnim pristupom te zanesenjačkim marom i ljubavlju prema značenju i ljepoti hrvatske kulturne baštine istraživao prošlost Zagreba, Turopolja, Pokuplja, Hrvatskog zagorja, Gorskog kotara, Like i Primorja, stvorivši tako temelje povijesne topografije. Jednako je opsežno i raznovrsno bilo njegovo djelovanje u javnoj i kulturnoj djelatnosti. Kao Veliki meštar Družbe „Braća Hrvatskoga Zmaja“ potaknuo je osnivanje triju ustanova iznimno važnih za kulturni boljitak Zagreba: Knjižnicu slobodnoga i kraljevskoga glavnoga grada Zagreba (danas Knjižnice grada Zagreba), Arhiv slobodnoga i kraljevskoga glavnoga grada Zagreba (Državni arhiv u Zagrebu) te Muzej slobodnog i kraljevskoga glavnoga grada Zagreba (Muzej grada Zagreba). Ujedno je na njegov poticaj osnovano Društvo za spasavanje, prethodnica današnjeg Zavoda za hitnu medicinu.