Matko Marušić
Izvorni znanstveni rad
DOI: https://doi.org/10.17018/portal.2025.11
Puni tekst: PDF
Str. 227–238
Sažetak
Monumentalno raspelo, od sredine 20. stoljeća izloženo u kapeli sv. Stjepana u Nadbiskupskom dvoru, rijedak je prežitak opreme srednjovjekovne zagrebačke katedrale. Iako je riječ o najstarijem takvom predmetu u kontinentalnoj Hrvatskoj, raspelo je u literaturi usputno spomenuto, zbog čega tek predstoji razjasniti njegovo mjesto unutar fragmentiranog sloja rezbarskih radova srednjeg vijeka toga područja. Analiza tipologije i stila upućuje na raniju dataciju od one koju je zastupala Anđela Horvat, okvirno u vrijeme prve polovice ili sredine 15. stoljeća, no u impostaciji i pojedinim kompozicijskim rješenjima pronalaze se još stariji likovni obrasci. Izvori o unutrašnjosti zagrebačke katedrale omogućuju rekonstrukciju slijeda postava i seljenja raspela, tj. njegova udjela u likovnom programu korske pregrade i oltara Svetog Križa koji se sred nje nalazio. Ta znanja, napokon, mogu biti osnovom za razmatranje povratka raspela u prostor za koji je izvorno naručeno, u sklopu cjelovite obnove unutrašnjosti zagrebačke katedrale nakon potresa 2020. godine.