Muzej grada Bjelovara, 18. svibnja 2017.
U sklopu događanja povodom Dana muzeja 18. svibnja 2017. u Muzeju grada Bjelovara postavljena je izložba plakata o provedenim konzervatorsko-restauratorskim radovima u Restauratorskom centru Ludbreg Hrvatskoga restauratorskog zavoda.
Obnovljena ratom ugrožena baština
Restauratorski centar Hrvatskog restauratorskog zavoda iz Ludbrega izložbom postera predstavlja rad na najvažnijim projektima konzervatorsko-restauratorskih zahvata provedenih na oltarnim cjelinama iz ratom zahvaćenih područja Republike Hrvatske, ali i rad na umjetninama iz crkvenih i muzejskih zbirki kontinentalne Hrvatske. U sklopu Programa evakuacije ratom ugrožene spomeničke baštine na području kontinentalne Hrvatske 1992. godine organizirano je petnaestak tajnih depoa, a dvorac Batthyany u Ludbregu pružao je osnovne uvjete za pohranu evakuiranih umjetnina. Kao rezultat uspješne suradnje grada Ludbrega, Ministarstva prosvjete, kulture i športa i bavarskih stručnjaka, Centar je otvoren 1994. godine, dok se do 2000. godine proširio na veći dio prostora dvorca. Restauratorski centar Ludbreg dio je Hrvatskog restauratorskog zavoda od 1997. godine. U proteklih dvadeset godina naši su restauratori obnovili brojne umjetnine iz više od osamdeset lokaliteta kontinentalne Hrvatske. Prvih desetak godina radilo se isključivo na saniranju ratnih šteta, a prioritet su imale umjetnine na kojima je trebalo izvesti manje složene zahvate i koje će biti moguće vratiti u matične objekte. Radilo se uglavnom o drvenim, rezbarenim, polikromiranim, pozlaćenim i posrebrenim oltarnim cjelinama prve polovice 18. stoljeća i o manjem broju očuvanih vrlo vrijednih oltara iz druge polovice 17. stoljeća iz okolice Siska, Bjelovara, Karlovca, Slavonskoga Broda i šire okolice Zagreba. U okviru programa ratnih šteta obnovljena su i tri oltara iz crkve sv. Tome u Tomašu kod Bjelovara. Drveni, rezbareni, polikromirani, pozlaćeni, posrebreni s lazurama glavni oltar sv. Tome datiran je u 1756. godinu, a ima dvije oltarne pale i skladno modelirane, pozlaćene i posrebrene skulpture svetaca. Autor oltara nije poznat, ali je izvedbom polikromije u tehnici „flajderunga“ tipičan primjer kasnobaroknog inventara druge polovice 18. st. Dimenzije su mu 716 x 500 cm, a nakon obnove smješten je u prostor broda jer obnovom gotički oblikovanog svetišta više nije mogao biti postavljen na izvornu poziciju. Dva drvena, rezbarena, polikromirana, pozlaćena i posrebrena bočna oltara uz trijumfalni luk s titularima sv. Barbare i sv. Bartolomeja su datirani na prijelaz 17. na 18. stoljeće. Predstavnici su rijetko očuvanih crnih, dvokatnih, tektonsko-plošno koncipiranih oltara tipičnih za drugu polovicu 17. st., a kompozicijski su upotpunjeni bogato izrezbarenim dekorativnim elementima i skulpturama svetaca nepoznatog autora. Dimenzije su im 420 x 170 cm, a nakon obnove smješteni su na izvorne pozicije u crkvi. Godine 2004. aktiviran je i Odsjek za tekstil koji se bavi preventivnom zaštitom, konzervacijom i restauracijom povijesnog tekstila: liturgijskog ruha, narodnih i građanskih nošnji, zastava i drugih tekstilija pa se zahvaljujući toj ’deficitarnoj’ djelatnosti suradnja proširila na muzejske ustanove.
(Iz deplijana, Venija Bobnjarić-Vučković, prof. konzervator savjetnik, voditeljica Restauratorskog centra Ludbreg)
