Zadar, studeni 1996.
Izložbom su predstavljeni konzervatorsko-restauratorski zahvati na dvjema zadarskim slikama koje je tijekom 1995. i 1996. godine proveo Hrvatski restauratorski zavod, tadašnji Zavod za restauriranje umjetnina.
Mala slika iz naslova izložbe poznatija je kao Ugljanski triptih, umjetnina koja je slučajno pronađena 1954. godine, a Ivo Petricioli ju je potom pripisao venecijansko-jadranskom kasnobizantskom slikarstvu iz početka 14. stoljeća. Triptih u središnjem polju nosi prikaz Bogorodice s djetetom u ikonografskoj shemi Umiljenja unutar rezbarenog okvira, a na krilima se vertikalno nižu kompozicije prizora iz Kristova života. Premda ikonografski konzervativna, ova vrlo vrijedna umjetnina donosi izražajnije gotičke inovacije u tretmanu likova i kompozicijskih odnosa i među najvrjednijim je izlošcima Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru.
Velika slika pripisana mletačkom renesansnom majstoru Lazzaru Bastijaniju, jedna je od najznačajnijih umjetnina zadarskih crkava i riznica, a izdvaja se svojim velikim dimenzijama (551×295 cm). Raskošna narativna kompozicija razdijeljena u nebesku i zemaljsku zonu, s odvojenim grupama likova u hijerarhijskim odnosima, natpisima i simbolima, dugo je vremena predstavljala izazov istraživačima, da bi se u novijoj literaturi ikonografski prikaz Velike slike definirao kao Gospa od milosti. Slika je doživjela brojne preslike, a nakon višegodišnjih konzervatorsko-restauratorskih radova i njihove prezentacije, trajno je izložena u sakristiji franjevačke crkve u Zadru.