Dvorac Trakošćan jedan je od najslikovitijih i najpoznatijih dvoraca Hrvatskoga zagorja. Trakošćanska utvrda prvi se put spominje 1399. godine pod nazivom Castrum Trakkenstein kao posjed Hermana Celjskog (oko 1360. – 1435.), no još prije, 1334. godine, u popisu župa spominje se toponim Tracustian. Utvrda je podignuta na strateški povoljnom položaju, na teško dostupnoj i lako branjivoj poziciji na prirodnoj stijeni; pretpostavlja se da je nastala u sklopu razvoja obrambenog sustava Ugarskoga Kraljevstva nakon provale Tatara četrdesetih godina 13. stoljeća. Nije poznat njezin izgled u najranijoj fazi, no može se pretpostaviti da je bila nepravilnog četverokutnog oblika, formirana oko visoke branič-kule uz koju su bili podignuti drugi dijelovi burga, organizirani oko središnjega dvorišta.
Nakon smrti Ulrika II. Celjskog (1406. – 1456.), zagorske obiteljske posjede naslijedio je kapetan Jan Vitovec (? – 1468.) u vrijeme čijeg je upravljanja burgom u podnožju razvijeno trgovište. Nakon sukoba s kraljem Matijom Korvinom (1443. – 1490.), Vitovčevi sinovi izgubili su vlasništvo nad Trakošćanom, koji je, kao i brojna druga zagorska vlastelinstva, pripao Korvinovu nezakonitom sinu Ivanišu (1473. – 1504.). Ivaniš Korvin je ustupio posjede Trakošćan i Vinicu svojem podbanu Ivanu Gyulayu (poč. druge pol. 15. st. – prije 1515.), ali je smrću Gyulayeva unuka Ivana mlađeg izumrla muška linija obitelji pa je trakošćanski posjed prešao u kraljevsko vlasništvo. Kralj Maksimilijan II. trakošćanski je burg 16. travnja 1566. godine darovao banu i biskupu Jurju II. Draškoviću koji je upravljanje burgom predao bratu Gašparu.
Obitelj Drašković je Trakošćan posjedovala od druge polovice 16. stoljeća do kraja Drugoga svjetskog rata. Kroz stoljeća je to postao glavni obiteljski posjed koji su u više navrata nadograđivali, uređivali i opremali. Najveći zahvat proveden je u vrijeme Jurja VI., koji je sredinom 19. stoljeća poduzeo veliku obnovu kojom je dvorac dobio karakteristično romantičarsko oblikovanje, s kulama ukrašenima nazubljenim kruništem i s historicističkim oblikovanjem pročelja. Stilska obnova provedena je i u unutrašnjosti, koja je opremljena namještajem izrađenim po uzoru na ranija stilska razdoblja (neogotički, neorenesansni i neobarokni namještaj). Tada je uređena i neposredna okolica dvorca oblikovanjem prostranog perivoja engleskog tipa, u sklopu kojega su uređeni ribnjak i jezero.
Fotoalbum
Jurjev nasljednik, nećak Ivan IX. (1844. – 1910.) sa suprugom Julijanom (1847. – 1901.) nastavlja uređenje dvorca i okoliša. Stari obiteljski dom zahvatima je prilagođen zahtjevima suvremenog stanovanja uvođenjem vodovoda i elektrifikacijom. Nakon gotovo četiristo godina, obitelj Drašković je 1945. godine iseljena iz Trakošćana i posjed tada prelazi u državno vlasništvo. Bez namjene i održavanja, dvorac i perivoj počeli su pomalo propadati, dok 1953. godine kompleks nije proglašen samostalnom muzejskom institucijom, s Vilimom Leskošekom (1918. – 1995.) kao upraviteljem.
Osnivanjem Muzeja počela je dugogodišnja obnova cijeloga kompleksa, kad su valorizirani povijesni slojevi građenja i oblikovanja. Dvorac je obnovljen u duhu historicizma, ističući pluralizam stilova. Istovremeno s radovima obnove, 19. lipnja 1954. godine počeo je s radom i Muzej, koji je koncipiran kao prezentacija stilski uređenih prostora s izlaganjem brojnih predmeta iz fundusa Muzeja; posebno se to odnosi na bogatu ostavštinu obitelji Drašković.
Hrvatski restauratorski zavod počeo je 2025. godine izradu konzervatorske studije za dvorac Trakošćan i njegov perivoj (voditeljica: Bernarda Ratančić, Odjel za konzervatorsku dokumentaciju nepokretne baštine). U sklopu studije provedena su opsežna arhivska istraživanja u hrvatskim i stranim arhivima (Mađarska, Austrija), a temeljem obrađenih izvora i referentne literature te publikacija iz 18. i 19. stoljeća, izradit će se pregled povijesnih podataka o građevinskoj genezi, tijeku obnova i uređenja dvorca, kao i pregled relevantnih podataka o obitelji Drašković. Provest će se i revizija do sada izvedenih restauratorskih i građevinskih zahvata, kao i revizija planiranih projekata. Cilj studije je definiranje građevinskog razvoja sklopa, utvrđivanje stupnja očuvanosti povijesnih struktura i definiranje njihovih stilskih odrednica te izrada cjelovitoga prijedloga prezentacije kompleksa dvorca i njegova neposrednog okoliša u svrhu zadržavanja postojeće namjene i potrebne sanacije očuvanih elemenata povijesnog oblikovanja. (BR)
