Rijeku i njezinu okolicu 1750. godine pogodio je razorni potres u kojem su sve građevine, pa tako i sakralne, pretrpjele znatna oštećenja. Tada je stradala i augustinska crkva sv. Jeronima iz 14. stoljeća, mauzolej riječkoga patricijata. Pod jakim utjecajem baroka, uz temeljitu izmjenu vanjskog i unutarnjeg izgleda, obnavljana je od 1766. do 1770. godine. Za novoobnovljenu crkvu, pročelja proširenog prema trgu, naručeni su i novi barokni oltari podignuti uz trijumfalni luk te su u njih smještene novoizrađene oltarne pale. Autorima pala "Bogorodica od Ružarija sa sv. Dominikom i sv. Katarinom Sijenskom" na oltaru Bogorodice od Ružarija (s lijeve strane trijumfalnog luka) te "Sv. Ana u molitvi" na oltaru Sv. Ane (s desne strane), dugo su smatrani Francesco Fontebasso te Gaspare Diziani, no 2004. godine dr. sc. Višnja Bralić pripisala ih je venecijanskom slikaru Giuseppeu Dizianiju (Venecija, 1732. – 1803.), Gaspareovu sinu.
Pale naslikane uljanim bojama na platnenom nosiocu, dimenzija 211 × 106 cm ("Bogorodica od Ružarija sa sv. Dominikom i sv. Katarinom Sijenskom") te 210 × 100 cm ( "Sv. Ana u molitvi"), bile su izrazito teško sagledljive zbog gustog sloja nataložene atmosferske nečistoće, potamnjelog laka i neurednih preslika koji su prekrivali njihovu površinu. U kombinaciji s neravnim, ovješenim platnenim nosiocem, narušavale su izgled, inače urednog i svijetlog, interijera crkve sv. Jeronima.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na slici "Bogorodica od Ružarija sa sv. Dominikom i sv. Katarinom Sijenskom" izvodili su se od 2021. do 2023. godine, a na slici "Sv. Ana u molitvi" od 2023. do 2025. godine (voditeljica: Ana Rušin Bulić, Restauratorski odjel Rijeka, Služba za odjele izvan Zagreba 1). Slike su bile demontirane i dopremljene u radionicu Restauratorskog odjela Rijeka, a na njihovo mjesto, do povrata restauriranih umjetnina, postavljene su reprodukcije slika otisnute na platnu i nalijepljene na tvrdu podlogu.
Fotoalbum
Debeo sloj laka nanesen na površinu oltarnih pala bio je oksidiran te prekriven gustom i djelomično apsorbiranom atmosferskom nečistoćom. Izvorne oslike narušavali su i mjestimični diskolorirani preslici iz prijašnjih restauratorskih zahvata nepoznate datacije. Slikani slojevi nanošeni su jednakomjernim potezima srednje debljine. Dobro su prianjali uz slojeve podloge koja im je dala tamniji ton. Ispresijecani su mrežom sitnih pukotina koje ih ne ugrožavaju, nego oplemenjuju. Drveni podokviri, čiji su obrisi bili vidljivi i na licima slika, bili su oslabljeni crvotočinom i brojnim mehaničkim oštećenjima te nisu pružali kvalitetan i stabilan oslonac platnima. Krti platneni nosioci izgubili su potrebnu napetost pa su se valovito deformirali. Na poleđini slika, pod gustim slojem prašine i čađe, bio je veći broj platnenih i papirnatih zakrpi kojima su tijekom restauratorskog zahvata u prošlosti bile sanirane perforacije.
U radionici Restauratorskog odjela Rijeka fotografski je zabilježeno zatečeno stanje slika u vidljivom, infracrvenom i ultraljubičastom dijelu spektra. Snimke infracrvene reflektografije omogućile su uvid u stanje slikanih slojeva sakrivenih požutjelim lakom, potamnjelim retuševima i debelim slojem nataložene atmosferske nečistoće. Pokazale su višestruka mehanička oštećenja slikanih slojeva zapunjena neurednim zapunama. Snimke slika u ultraljubičastom dijelu spektra pokazale su nehomogen sloj laka, vidljiv kao zelenkasto zamućenje, prekriven brojnim tamnim mrljama koje su upućivale na preslike.
Laboratorijske analize pigmenata i veziva potvrdile su prisutnost preslika i utvrdile da je riječ o uljanom vezivu te tamnocrvenkastoj, bolusnoj podlozi, prije slikanja obojenoj umbrom i cinoberom. Izvedene su probe topljivosti gustog sloja nataložene atmosferske nečistoće, oksidiranog laka te opširnih preslika. S površine slikanog sloja uklonjena je nataložena prljavština, lak, preslici i nestručno izvedene zapune oštećenja. Slike su odvojene od starih podokvira, a potom su uklonjene zakrpe i prljavština s njihovih poleđina te su izrađeni novi drveni podokviri.
Nakon konsolidacije platna i slikanih slojeva te ravnanja slika, sanirane su perforacije platnenog nosioca umetanjem komadića platna karakteristika najsličnijih izvornom. Da bi stabilnost platnenog nosioca bila što trajnija, na poleđine slika nalijepljeno je novo laneno platno te su slike napete na novoizrađene drvene podokvire. Oštećeni i nedostajući dijelovi podloge zapunjeni su kitom čija je tekstura površine, nakon sušenja, usklađena s teksturom površine okolnog izvornika. Retuš oštećenih dijelova slikanog sloja izveden je pokrivnim bojama te je, nakon nanošenja laka, dovršen lazurnim bojama.
Nakon dovršetka konzervatorsko-restauratorskih radova, slike su vraćene na bočne oltare crkve sv. Jeronima.
