Zagrebačka gornjogradska crkva sv. Katarine Aleksandrijske arhitektonskom cjelovitošću, opremom i inventarom objedinjuje barokni izričaj hrvatske baštine. Sagradili su je isusovci tijekom prve polovice 17. stoljeća, a opremana je kontinuirano do kraja 18. stoljeća. Tijekom svoje povijesti, crkva je višekratno pretrpjela različite nedaće. Posebno je poguban bio veliki zagrebački potres 1880., nakon kojega je radikalno obnovljeno glavno pročelje. Ubrzo potom, 1895., crkvu je zadesio požar, nakon kojega je bila detaljno obnovljena unutrašnjost. Posljednja velika obnova provedena je u drugoj polovici 20. stoljeća.
Ponovno teško stradavanje crkve dogodilo se u ožujku i prosincu 2020. godine, u potresima koji su zadesili Zagreb i Petrinju. Potresi su uzrokovali velika oštećenja, ponajprije nosivih elemenata crkve, urušavanje veće površine opečnog svoda u zoni trijumfalnog luka, između lađe i svetišta, te znatna oštećenja žbukanog sloja s bogatom ukrasnom štukaturom prepoznatljivih vegetabilnih i figuralnih motiva Antona Josepha Quadrija iz 1721. godine te zidnim slikama u medaljonima svoda, nepoznatog autora iz iste, 1721. godine. Zidne slike su u velikoj mjeri obnovljene potkraj 19. i ponovno potkraj 20. stoljeća. Rušenjem svoda teško je oštećen i dio baroknog inventara: mramorna skulptura sv. Franje Regisa s oltara sv. Ignacija, koji je izradio Francesco Robba 1728./1729., te kameni stipes i menza nekadašnjega oltara Majke Božje Loretske iz 1730. godine istoga autora. Istočni zid svetišta, na kojem je Andrej Kristof Jelovšek naslikao iluzionistički oltar 1762. godine, pretrpio je tek manja oštećenja (riječ je o mjestimičnim sitnijim pukotinama).
Fotoalbum
Već nakon prvoga zagrebačkog potresa 2020., Hrvatski restauratorski zavod počeo je pripremati preliminarnu dokumentaciju i provoditi hitne mjere stabilizacije i osiguranja konstrukcije da bi se zaustavilo daljnje širenje oštećenja (voditelj: Boris Mostarčić, Služba za nepokretnu baštinu). Ujedno su počeli i konzervatorsko-restauratorski radovi (Odjel za zidno slikarstvo i mozaik i Odjel za štuko). Fragmenti kamene plastike i skulptura sv. Franje Regisa evakuirani su u radionicu Odjela za kamenu plastiku. Skulpture i dijelovi glavnog oltara te dijelovi drvene propovjedaonice preventivno su demontirani i pohranjeni u prostore kuće rektora crkve. Preostali inventar crkve, bočne kapele, orgulje i arhitektura propovjedaonice obloženi su drvenom konstrukcijom i zaštitnim pločama, a svod je osiguran postavom teške potporne skele i drvenih oblučila, izrađenih prema formi svoda i susvodnica. Prije podizanja skele prikupljeni su i analizirani otpali fragmenti zidnih slika i štukatura u zoni ispod trijumfalnog luka, zajedno s odlomljenim dijelovima urušenoga opečnog svoda. Radovi su zahtijevali sustavan pristup čišćenju i bilježenju svih materijalnih ostataka svoda u različitim tehnološkim slojevima (opeka, oslikana žbuka, štukodekoracija), njihovu razvrstavanju, dokumentiranju i pohrani u zasebne plastične spremnike kako bi se omogućilo jednostavnije rukovanje u restauratorskim radovima koji će tek uslijediti.
Nakon hitnih mjera zaštite i provedbe potrebnih ispitivanja nosive konstrukcije, u drugoj je fazi izrađen projekt konstruktivne obnove. Tijekom 2023. godine počeli su konzervatorsko-restauratorski radovi na očuvanim dijelovima svoda crkve, poglavito na brojnim štukoukrasima i zidnim slikama, podrazumijevajući iznimno složen pristup i metodologiju s obzirom na zahtjevnost uvjeta rada i istovremeno prilagođavanje izvođenju građevinskih zahvata. (EŠ / MJ / BM)
