Slika "Stigmatizacija sv. Franje Asiškog" iz crkve Navještenja Marijina na Košljunu jedan je od brojnih radova iz radionice slikara Girolama da Santa Crocea na istočnoj obali Jadrana. Nalazi se na kamenom bočnom oltaru sv. Franje Asiškog smještenom na južnom zidu crkve. Tema primanja stigmi prikazana je svecem koji kleči raširenih ruku u donjem dijelu kompozicije pred razapetim Kristom u osvijetljenoj mandorli na nebu. S lijeve strane je naslikan Franjin subrat Leon, također u habitu franjevačkoga reda. Prizor je smješten u krajolik s raslinjem i stablima u daljini te s utvrđenim gradom na vrhu brda, do kojega vodi vijugavi put. Putem kroči vitez, vjerojatno grof Orlando, od kojega je sv. Franjo dobio na dar brdo La Verna, gdje je i primio stigme. S poliptihom iz iste crkve, slika je jedan od autorovih najranijih radova nastalih prema narudžbi na ovim prostorima; datirana je u tridesete godine 16. stoljeća.
Na slici su 2021. i 2022. godine provedeni cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi (voditelj: Orest Šuman, viši konzervator-restaurator, Odjel za štafelajno slikarstvo 2, Služba za pokretnu baštinu). Prije konzervatorsko-restauratorskih radova obavljena su istraživanja snimanjem slike tehnikama ultraljubičaste fluorescencije i infracrvene reflektografije. Snimanja su provedena zbog prisutnosti višeslojnog i neujednačenog oksidiranog laka koji je zatomio izvorni kolorit slike te zbog lociranja mjestimičnih naknadnih intervencija preslikom.
Fotoalbum
Slika je bila većim drvenim klinovima uglavljena u nišu kamenog oltara, prekrivena slojem atmosferske prljavštine, prašine i požutjelim lakom. Kroz lice slike kovanim čavlima za podokvir bila je pričvršćena tanka profilirana polimentno pozlaćena ukrasna letvica s koje je mjestimično otpadao sloj polikromije. Na nosiocu slike je kroz povijest izvedeno nekoliko zahvata, koji su obuhvatili sanaciju perforacija u nosiocu te podstavljanje cijelog nosioca novim platnom. Tijekom postupka podstavljanja ujedno je slika u gornjem i donjem dijelu povećana kako bi se mogla smjestiti u nešto veću nišu oltara.
Oštećenja slikanog sloja bila su prekrivena neodgovarajućim kitom koji se zbog utjecaja mikroklimatskih uvjeta raspucao, a prekrivao je i dijelove neoštećenoga slikanog sloja. Nakon proba topljivosti potamnjelog laka, neadekvatnog kita i naknadnih intervencija na slikanom sloju, određena je metodologija njihova uklanjanja. Perforacije nosioca su sanirane, a gubici u njemu nadoknađeni intarzijama.
Slika je potom podstavljena novim platnom i napeta na novoizrađeni drveni podokvir s klinovima. Kredno-tutkalna podloga rekonstruirana je na mjestima oštećenja, a mjesta na kojima je slikani sloj nedostajao tonski su podložena gvaš bojama te završno retuširana restauratorskim smolnim bojama. Cijela slika zaštićena je lakom, dok su pozlaćene ukrasne letvice na sliku montirane tankim limićima bočno za podokvir. (OŠ)