Župna crkva Sv. Nikole u Pazinu smještena je u sjevernom dijelu gradske jezgre, a prvi se put spominje 1266. godine. Prostrano poligonalno svetište nadsvođeno zvjezdasto-rebrastim svodom sagrađeno je 1441. godine kao prvo takve vrste u Istri te je oslikano vrijednim ciklusom kasnosrednjovjekovnih fresaka. Dogradnja bočnih kapela na stariju jednobrodnu crkvu počela je 1659. godine, ali su kapele u velikoj baroknoj obnovi šezdesetih godina 18. stoljeća objedinjene u bočne brodove i opremljene novim oltarima. Tim je zahvatom crkva postala trobrodna građevina.
Četiri oltara u bočnim kapelama izvedena su u štuku (oltari sv. Josipa, sv. Antuna Padovanskog/sv. Liberata, sv. Margarite/Rite iz Kortone i Sv. Križa) u baroknoj obnovi interijera u trećoj četvrtini 18. stoljeća. Arhitektonsko oblikovanje oltara, prislonjenih uz vanjske zidove kapela, ponavlja osnovnu koncepciju vidljivu i na dva kamena oltara unutar bočnih kapela, središnje lučno zaključene oltarne pale (osim na oltaru Sv. Križa, koja u središnjem dijelu retabla ima segmentno zaključenu nišu s drvenim raspelom) flankiraju dijagonalno u prostor istaknuti kompozitni stupovi iza kojih je po jedan pilastar i jedan polustup. Uza stupove, na istaknutim podnožjima, smještena je sa svake strane po jedna svetačka figura u punoj plastici. Menze i atike su ukrašene reljefima, bogato raščlanjenom arhitektonskom plastikom, volutama, lisnatim motivima i kerubinskim glavicama. Oltari su oslikani tako da imitiraju različite vrste mramora. Istraživanjima je utvrđeno da su višekratno preličeni te da su na pojedinim mjestima plohe prevučene slojem gipsa, čime je izgubljen izvorni plasticitet i kolorit arhitektonike oltara i štukatura.
Prije početka konzervatorsko-restauratorskih radova na svim su oltarima bila vidljiva oštećenja i promjene u odnosu na izvorno stanje. Oltari su naknadno preslikani te su na mnogim mjestima prevučeni tankim slojem nove žbuke, a velike pukotine, kao posljedica slijeganja tla, znatno su oštetile zone retabla. Nakon konzervatorsko-restauratorskih istraživanja zaključeno je da se oltarima vrati izvorni barokni izgled.
Fotoalbum
Konzervatorsko-restauratorski radovi na oltaru Sv. Križa započeti su u rujnu 2020. godine (voditelj: Zvonimir Orčić, viši konzervator-restaurator, Odjel za štuko, Služba za nepokretnu baštinu). Tijekom radova provedenih 2020. i 2021. godine očišćene su sve površine oltara od slojeva nečistoća te naknadnih žbukanih i slikanih slojeva. Uklanjanje je izvedeno mehaničkim, kemijskim i termičkim metodama. Nakon toga započeta je sanacija većih oštećenja oltarne arhitekture, zapunjavanje pukotina te kiparska rekonstrukcija nedostajućih dijelova skulpturalne plastike. Dijelovi oltarne arhitekture dodatno su ojačani armaturom, a šupljine injektirane. Bočne skulpture (Bogorodica i Magdalena), izrađene u štukomasi, demontirane su i prevezene u zagrebačku radionicu Hrvatskoga restauratorskog zavoda, gdje su na njima izvedeni konzervatorsko-restauratorski radovi čišćenja naknadnih slojeva naliča te kiparske rekonstrukcije mehaničkih oštećenja. Potom je izveden slikarski retuš izvornoga sloja. Promijenjena je i konstrukcija kojom su bile vezane za oltar; truli drveni trnovi zamijenjeni su trnovima od nehrđajućeg metala. Kipovi su vraćeni na izvorne položaje 2022. godine. Metalna rešetka s motivima arma christi (koja se nalazila ispod menze oltara, a ispred niše s "Kristovim grobom") također je prenesena u zagrebačku radionicu te su i na njoj uklonjeni naknadni slojevi. Kad radovi budu gotovi, i ona će biti vraćena na oltar.
Započelo se i s retušem slikanih površina oltara, što će biti završeno do kraja godine. Korišteni su praškasti pigmenti razrijeđeni tilozom. Na atici oltara, dio reljefnog prikaza bio je pozlaćen. Kemijskom analizom utvrđeno je da se radi o umjetnoj pozlati, koja je na taj način i obnovljena.
Završetak svih radova na arhitekturi oltara te skulpturalnoj plastici planira se do kraja 2022. godine. (ZO)