Kapela sv. Petra, smještena na osamljenom brežuljku pokraj sela Gotalovec, znatno je oštećena 1755. godine od posljedica udara groma. Krov, strop, toranj i tri oltara kapele nestali su u plamenu. Ostali su samo goli zidovi. Kako je to bila grobna kapela plemićke obitelji Gotal, između 1755. i 1758. godine obnovljena je o trošku Stjepana Puca, prepošta zagrebačke katedrale i posljednjega potomka obitelji. Nakon opsežne obnove koja je kapeli dala suvremeni, barokni karakter, Stjepan Puc pobrinuo se i za njezin inventar. Glavni oltar i propovjedaonica nanovo su podignuti, a za bočne oltare sv. Marije Magdalene i sv. Roka pretpostavlja se da su dopremljeni iz zagrebačke katedrale Uznesenja Blažene Djevice Marije i svetih Stjepana i Ladislava te prilagođeni dimenzijama gotalovečke kapele. Prema oblikovnim značajkama, oltar sv. Marije Magdalene pripisuje se vrsnom kiparu i stolaru Ivanu (Johannesu) Komersteineru koji se, rodom iz sjevernog Tirola, u potrazi za tržištem skrasio u Zagrebu, u kojemu je do kraja života vodio kiparsku radionicu, ostavivši snažan pečat u baroknom umjetničkom naslijeđu sjeverne Hrvatske.
Početkom 1982. godine snažan potres zatresao je kapelu sv. Petra, nanijevši joj statička oštećenja koja su ugrozila već vlagom načete oltare sv. Marije Magdalene i sv. Roka. Oltari su 1984. godine demontirani, iseljeni i privremeno smješteni u čuvaonicu umjetnina tadašnjega Zavoda za restauriranje umjetnina. Godine 1993. arhitektura oltara sv. Marije Magdalene je stolarski stabilizirana, polikromija konzervirana, a veća oštećenja forme drvenog nosioca rekonstruirana, kako bi oltar bio spreman za izložbu "Sveti trag: devetsto godina umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije: 1094. – 1994.", održanu u Muzeju Mimara sljedeće godine. Nakon izložbe oltar je pohranjen u čuvaonicu tadašnjega Restauratorskog zavoda Hrvatske.
Fotoalbum
Kao vrlo važno djelo za altaristiku sjeverne Hrvatske, oltar sv. Marije Magdalene bio je prezentiran i na izložbi "Barok – Johannes Komersteiner i njegov krug", održanoj u Muzeju za umjetnost i obrt 2016. godine. U to vrijeme završena je dugo očekivana građevinska sanacija kapele sv. Petra, čime su stvoreni osnovni uvjeti za povrat oltara. Stoga su nakon izložbe na oltaru počeli cjeloviti konzervatorsko-restauratorski radovi. Velik izazov bilo je usklađivanje pristupa s radovima provedenim 1993. godine, kao i određivanje položaja oltara unutar kapele. Naime, u sklopu stolarske sanacije 1993. godine dograđena je lijeva strana oltara koji je najvjerojatnije prerađen polovicom 18. stoljeća za potrebe smještaja u kapelu. S obzirom na nove, veće dimenzije, oltar bi znatno premašio zidanu menzu i tako zaklonio ambon, pa su 2020. godine zamijenjene pozicije oltara sv. Roka i sv. Marije Magdalene. Konzerviranje i restauriranje oltara bilo je izuzetno složeno jer je valjalo ukloniti sve prijašnje drvorezbarske i pozlatarske radove koje su formu dekorativnih elemenata i skulptura činile nedorečenom. U dogovoru s nadležnim konzervatorima odlučeno je rekonstruirati izvorno oblikovanje na arhitekturi oltara i na dekorativnim elementima, a skulpture konzervirati; nakon toga se pristupilo usklađivanju vizualne cjelovitosti umjetnine. Poseban izazov bio je iznaći primjeren način da se u završnom sloju novoizvedene pozlate na arhitektonskim elementima istakne razlika od izvorne pozlate oltara.
Da bi se lokalnom stanovništvu skrenula pozornost na izuzetnu vrijednost baroknog inventara kapele sv. Petra i autorske osobnosti Ivana (Johannesa) Komersteinera, u sklopu programa "Restauratori u zajednici" organizirana su predavanja o povijesti bočnih oltara sv. Marije Magdalene i sv. Roka te restauratorske radionice za učenike Osnovne škole Vladimir Nazor Budinščina i članove lokalne udruge "Gotali".