Fragment rimske stele s figuralnim prikazima, uzidan nad vratima župne crkve sv. Terezije Avilske u Bjelovaru (inače ugrađen naopako jer mu je na stražnjoj strani uklesan posvetni natpis iz 18. stoljeća, pa reljef nije ni bio vidljiv sve do radova na crkvi potkraj 19. stoljeća), u arheološkoj je literaturi spomenut još 1901. godine. Ipak, kako je sve donedavno bio nedostupan, o njemu se moglo suditi samo na temelju fotografije snimljene 1895. godine, u kratkom trenutku dok je spomenik bio dostupan i vidljiv, prije nego što je opet uzidan i prekriven žbukom. Unatoč tome, ulomak stele sa zanimljivim i rijetkim prikazom, zahvaljujući bilješci Josipa Brunšmida, nije pao u potpuni zaborav. Za to se ponajviše pobrinuo Nenad Cambi, koji se na taj spomenik osvrnuo u više navrata.
Kao što je napomenuto, riječ je fragmentu rimskoga nadgrobnog spomenka, odnosno stele. Točnije rečeno, sačuvan je veći dio gornjega dijela stele, pravokutno reljefno polje na koje se nastavlja trokutni zabat. Natpisno polje, kao i završni donji dio, odnosno usad, s pomoću kojega se stela uspravljala i učvršćivala na postolje, nisu sačuvani, pa vjerojatno nećemo nikad saznati ime (ili imena) pokojnika čije je posljednje počivalište obilježavao taj spomenik. Sačuvani dio konstrukcijski i stilski uglavnom ne odudara od uvriježenih značajki noričko-panonskih stela, pa se može pretpostaviti da je spomenik proizvod neke od regionalnih radionica.
Zabat stele je uokviren, a izvorno je u središtu sadržavao prikaz glave raskuštrane kose, sa stiliziranim prikazom zmija oko vrata. Nedvojbeno je riječ o Gorgoni, točnije Meduzi, uobičajenom motivu na zabatima panonskih stela. Prikaz je većim dijelom uništen bušenjem rupe u koju je uglavljen obruč za koji je bila zakvačena kuka (prema Brunšmidu je to bila kvaka, po svemu sudeći iz vremena gradnje crkve).
U uglovima zabata prikazane su ptice okrenute prema Meduzi: Brunšmid je mislio da je riječ o paunovima, no Cambi je ispravno primijetio da ptice nisu identične te očito ne pripadaju istim vrstama. Lijeva bi zbog zakrivljenoga kljuna mogla biti grabljivica, no druga to, po svemu sudeći, nije. Iako analogija za prikaze ptica u zabatu postoji i u Panoniji, na teritoriju nedalekog andautonijskog municipija, nije riječ o uobičajenom motivu jer se na panonskim stelama u kutovima zabata mahom prikazuju listovi. Vrh zabata je ravan i to je vrlo vjerojatno bio njegov izvorni oblik.
Akroteriji sa strana su jako oštećeni, ali se još može prepoznati uobičajeni motiv, figura ležećeg lava. Zaravnjeni vrh je, ako se možemo osloniti na panonske analogije, služio vjerojatno kao podloga za vršni element, najčešće prikaz košare, nerijetko s protomom bradatoga starca (o čijem se identitetu još vode rasprave u stručnoj literaturi).
Dok zabat ne odudara previše od standardne produkcije, reljefno polje – koje je od zabata odijeljeno uskom uokvirenom trakom koja sadrži oštećene figuralne prikaze, čini se također ptice – svakako se razlikuje od uobičajenih scena. Taj najvažniji ukrasni motiv na steli ujedno je i najbolje očuvani dio fragmenta, pa nema pretjeranih poteškoća u prepoznavanju pojedinih elemenata reljefa. Lijevim dijelom dominira prikaz utvrđenoga grada, čini se smještenog na nekoj uzvisini ili brežuljku. Osim bedema, jasno se naziru i monumentalna gradska vrata, pa možemo zaključiti da je riječ o nekom važnom naselju. Ispod bedema, desno od vrata, također na lijevoj strani reljefa, prikazom dominira ženska figura u hitonu s plaštom (himatijem) prebačenim preko ramena, koji joj obavija tijelo od bokova naniže i čiji jedan skut ona drži u lijevoj ruci. Žena je prikazana u profilu i u pokretu, kako prelazi dasku koja s pristaništa vodi prema brodu. Brod zauzima desnu stranu reljefa, no jasno su mu vidljive samo krma i oplata, jer tim dijelom scene dominiraju ljudi koji stoje na brodu. Dominantan je lik muškarca koji ženi pruža obje ruke i hvata je za desnicu. Može se pretpostaviti da joj pomaže da se ukrca na brod. On i žena nesumnjivo su glavni likovi kompozicije: polugol je, odnosno nosi samo subligaculum (pokrivalo za genitalije i bedra), što nije neuobičajeno za pomorca, no nosi i plašt, što pak simbolički upućuje na njegovu herojsku ulogu. Iza njega možemo nabrojiti četiri ratnika, naizgled jednako opremljena (okrugli štitovi i kacige s perjanicama). U desnom donjem dijelu reljefnog prikaza naziru se manje ljudske figure koje plivaju u moru uza sam brod. Moguće je riječ o prikazu Tritona, čime se simbolički dočarava more.
Po svemu sudeći, riječ je o sceni nekog bijega, no o kojoj se mitološkoj priči radi? Još je Brunšmid iznio dvije hipoteze, isključivši Helenu i Arijadnu: bio je skloniji vjerovati da je riječ o Medeji koju na brodu Argo dočekuje Jazon s Argonautima. Naveo je, međutim, i drugu mogućnost: Ifigenija bježi s Tauride, a Pilad joj pomaže ukrcati se na brod. Za drugu hipotezu odlučili su se i Toynbee i Cambi, uz ispravak da glavni muški lik ne bi trebao biti Pilad, koji na prikazima Ifigenijina bijega uglavnom stoji iza nje i zadržava progonitelje. Muškarac koji Ifigeniji pomaže prijeći s kopna na brod ipak bi trebao biti Orest. Ifigenijin bijeg s Tauride nije učestali motiv na rimskim nadgrobnim spomenicima, ali je višekratno zabilježen, pa tako i u Panoniji, stoga ta interpretacija zvuči uvjerljivo. Prihvatili su je svi stručnjaci koji su o tom spomeniku pisali. Ni datacija nije sporna: prema stilskim karakteristikama, posebice ženskoj frizuri, druga polovica 2. stoljeća te sam početak 3. stoljeća čine se kao siguran kronološki okvir.
Fotoalbum
Ipak, ostaju neke nedoumice: na poznatim reljefnim prikazima te priče nema grada, kao što je ovdje slučaj. Možda je prikaz grada na bjelovarskoj steli zamjena za prikaz hrama iz kojega bježi Ifigenija? Još je zamjetniji izostanak Artemidina ksoanona, odnosno kipa koji Orest sa svojom sestrom i družinom krade da bi ga odnio u Grčku i riješio se Erinija. Na ovom prikazu taj se važan i uobičajen detalj uopće ne vidi. Postoji li još koja interpretacija? Ante Rendić-Miočević sugerirao je da se uzme u obzir i trojanski ciklus jer se u Panoniji i Noriku scene iz Eneide, točnije prikazi bijega Eneje iz Troje, također pojavljuju na nadgrobnim spomenicima. Uglavnom se radi o prikazima Eneje koji nosi oca Anhiza preko ramena i vodi malog sina Askanija za ruku, no postoji i barem jedan prikaz iz Norika, točnije iz Flavije Solve, koji se interpretira kao Eneja koji stoji ispred broda i oprašta se s duhom svoje supruge Kreuse. Scena podsjeća donekle na bjelovarski reljef, a u prilog takvoj interpretaciji išao bi i prikaz velikoga utvrđenog grada u pozadini, možebitno Troje, kao i nepostojanje nekih tipičnih detalja iz scena Ifigenijina bijega, no treba priznati da su za prikaz žene koja se penje na brod uz pomoć muškarca koji joj pruža ruke jedine analogije scene koje prikazuju Ifeginijin bijeg s Tauride.
Spomenik je sad napokon dostupan, pa nema sumnje da će ga stručnjaci moći detaljno proučiti i pozorno promotriti sve detalje koji su dosad bili oku nevidljivi. Stoga možemo u doglednoj budućnosti očekivati konačnu znanstvenu objavu toga iznimno zanimljivog primjerka rimske nadgrobne umjetnosti. (dr. sc. Ivan Radman Livaja, Arheološki muzej u Zagrebu)
Konzervatorsko-restauratorske radove izveli su 2021. godine djelatnici Hrvatskog restauratorskog zavoda (voditelj Ivan Jengić, Odjel za kamenu plastiku, Služba za nepokretnu baštinu). Cjeloviti radovi počeli su laboratorijskim analizama, prema čijim su rezultatima određene smjernice za odabir prikladne metode radova i odabira materijala. Potom je ručnim alatima provedeno mehaničko čišćenje površine stele od naslaga cementne žbuke; ujedno su uklonjene i štetne vodotopljive soli. S vrha zabata stele uklonjena je korodirana željezna spojnica kojom je stela bila pričvršćena za zid pročelja.
Površina kamena je vodom pod kontroliranim tlakom očišćena od naslaga raznih vrsta nečistoća i ostataka štetnih soli. Svi napukli, razljuskani i odvojenih dijelovi podljepljeni su i injektirani. Završni kiparski retuš uključio je rekonstrukciju manjih nedostajućih formi u masi umjetnog kamena, obradu ručnim klesarskim alatom i tonsko ujednačavanje s izvornikom. U završnoj fazi radova stela je konsolidirana i zaštićena kemijskim sredstvom.
Stela je po dovršetku radova izložena u prostoru budućeg Dijecezanskog muzeja Bjelovarsko-križevačke biskupije.