Ostaci benediktinskog samostana sv. Margarete nalaze se na zapadnim obroncima Papuka, južno od sela Bijela. Na sjevernom dijelu uzvišenja nalazi se samostanska crkva izdužene, pravokutne lađe i poligonalno zaključenog svetišta. Zapadni dio crkve određuje troprostorna empora s ulazom u sredini te korom koji su pridržavala dva masivna stupa. Iz lađe se s južne strane pristupalo sjevernom hodniku klaustra, preko polukružnog stubišta. Sakristija kvadratnog tlocrta smještena je južno od svetišta, a u istom se smjeru nalazi i samostan utvrđen obrambenim zidom. Pretpostavlja se da su se na južnoj strani, između samostan i obrambenog zida, nalazile pomoćne zgrade.
Iako se samostan prvi put spominje u drugoj četvrtini 14. stoljeća, smatra se da je gradnja počela još u 13. stoljeću. Zbog njegovog ruševnoga stanja je zagrebački biskup Ivan Alben pokrenuo obnovu tijekom druge četvrtine 15. stoljeća. Na prijelazu 15. u 16. stoljeće samostan je bio pod upravom jajačkih banova, nakon čega ponovno funkcionira kao samostan. No, to su područje sredinom 16. stoljeća osvojili Osmanlije. U tom razdoblju teško je stradao samostan, s iznimkom crkve, koja je korištena za ukop pokojnika do druge polovice 17. stoljeća.
Fotoalbum
Tijekom kolovoza i rujna 2021. godine djelatnici Odjela za kopnenu arheologiju Službe za arheološku baštinu Hrvatskoga restauratorskog zavoda nastavili su s arheološkim istraživanjima i konzervatorskim radovima na ostacima benediktinskog samostana sv. Margarete u Bijeli (voditelj radova Andrej Janeš).
Tijekom ovogodišnjih radova u cijelosti je istražena lađa samostanske crkve. Nastavilo se s istraživanjem sjevernoga klaustarskog hodnika, gdje su pronađeni tragovi uporabe prostora nakon odlaska redovnika (nekoliko vatrišta i nalaza osmanske provenijencije karakterističnih za 16. i 17. stoljeće). Istraživao se i prostor izvan samostana, istočno od sakristije i južno od svetišta, gdje su pronađeni ostaci vapnare, korištene pri gradnji samostanske crkve sredinom prve polovice 15. stoljeća.