Stari grad Garić nalazi se na sjevernim obroncima Moslavačke gore, iznad današnjega sela Podgarić. Izgrađen je na jezičastom platou položenom na osi sjever-jug, znatno izdignutom od opkopa koji ga okružuje. Gradu opasanom dvostrukom linijom obrambenih zidova pristupalo se preko drvenog mosta s južne strane.
U sačuvanim vrelima Gradić-grad se prvi put spominje 1256. godine. Otad pa do osmanskog osvajanja područja Moslavačke gore sredinom 16. stoljeća, kao vlasnici Staroga grada Garića izmjenjivali su se slavonski banovi i zagrebački biskupi. Razvojem vojne tehnologije i novih metoda ratovanja, Garić-grad je izgubio stratešku važnost te najvjerojatnije nije ni imao važniju ulogu u dugogodišnjem ratu s Osmanlijama. Nakon protjerivanja osmanlijskih snaga s područja Moslavine potkraj 17. stoljeća, Garić-grad više nije obnavljan.
Unatoč povećanom zanimanju tijekom druge polovice 19. stoljeća, tek se sredinom 20. stoljeća počelo s istraživanjima i obnovom toga vrijednog nepokretnog kulturnog dobra.
Prostor Staroga grada podijeljen je na tri platoa: sjeverni, na kojem se nalazi manja kula povezana s unutarnjim obrambenim zidom, središnji s većom kulom i cisternom te onaj južni na kojem se smjestio stambeno-gospodarski dio.
Fotoalbum
Arheološka istraživanja središnje kule inicirao je Muzej Moslavine 1960. godine. U sloju urušenog materijala pronađeni su elementi arhitekture, dijelovi oružja i uporabni predmeti. Prema nalazima je Restauratorski zavod Hrvatske izradio grafičku rekonstrukciju mogućega izgleda kule. Radovi prema izrađenoj dokumentaciji nisu izvedeni. Sanacija zidova uslijedila je 1972. i ponovo 1981. godine, a do prekida radova izvedene su armiranobetonske međukatne konstrukcije.
Radovi su, kroz programsku djelatnost Hrvatskog restauratorskog zavoda, ponovo pokrenuti 2010. godine revizijskim istraživanjem središnjeg i sjevernog platoa grada (voditelji dr. sc. Tajana Pleše i Petar Sekulić, Odjel za kopnenu arheologiju – sjedište Zagreb, Služba za arheološku baštinu). Uslijedila je gradnja novog pristupnog mosta i rampe te postupna građevinska sanacija zidova središnje kule do visine očuvane krune (voditeljica Teodora Kučinac, Odjel za graditeljsko naslijeđe, Služba za nepokretnu baštinu). Sanirani zidovi zaštićeni su šatorastim krovom koji je tijekom 2019. i 2020. godine pokriven ariševom šindrom. Uslijedit će izrada projektne dokumentacije za rekonstrukciju kamenih okvira otvora palasa.
