Crkva sv. Petra i Pavla s nekadašnjim franjevačkim samostanom jedan je od najstarijih, najslojevitijih i najvećih sakralnih kompleksa srednjovjekovnog Srijema. Nalazi se na povišenom položaju, istočno od potoka Dobra voda u Šarengradu. Četiri samostanska krila smještena uz južno pročelje crkve zatvaraju trapezoidni klaustar. Sva krila imaju prizemlje i kat, a južno krilo ima i podrum.
Pouzdani su podaci o gradnji crkve i samostana u 15. stoljeću, kad su dvojica papa Inocent VII. (1405.) i Grgur XII. (1411.) mačvanskom banu i vlasniku Athye (srednjovjekovni Šarengrad) Ivanu Moroviću dopustila gradnju. Nedugo potom je 1420. godine papa Martin V. dao franjevcima opservantima Bosanske vikarije da se nastane u samostanu Sv. Duha. Nakon izumiranja roda Morovića 1476. godine, Šarengrad je dospio u posjed velikaške obitelji Gereb. Od 1526. do 1688. godine bio je pod osmanlijskom vlašću. Tad je crkva pretvorena u džamiju, a samostan zapaljen. Knez Livio Odescalchi, koji je nakon protjerivanja Osmanlija dobio u posjed Ilok i Srijem, dopustio je 1697. godine dolazak franjevaca iz Tuzle. Samostan i crkva barokizirani su tijekom obnove od 1743. do 1757. godine. Hrvatska franjevačka provincija sv. Ćirila i Metoda samostan je 1986. predala karmelićankama, a od 2002. do 2018. godine njime se koristila zajednica Cenacolo.
Fotoalbum
Crkva i zvonik recentno su obnovljeni, a samostan trenutačno nije u upotrebi. Zbog toga je bilo moguće prema programu Hrvatskog restauratorskog zavoda početi s provedbom sustavnih konzervatorsko-restauratorskih istraživanja s ciljem revalorizacije kompleksa i njegovih povijesnih faza (voditeljica Daria Škarpa Dubreta, Odsjek za konzervatorsku dokumentaciju nepokretne baštine, Služba za nepokretnu baštinu). U 2020. godini obavljeno je sondiranje unutrašnjosti svih samostanskih krila te pročelja klaustra, dok se u 2021. radovima na vanjštini sklopa planira dovršetak više istraživanja koja će biti objedinjena u elaboratu s prijedlogom prezentacije i smjernica za obnovu.