Posljednjih 13 sezona kontinuirano se istražuje venecijanski brod koji je potonuo potkraj 16. stoljeća na pličini Sveti Pavao pokraj otoka Mljeta (voditelj Igor Miholjek, Odjel za podvodnu arheologiju, Služba za arheološku baštinu).
Brod je važan zbog iznimno vrijednog i rijetkog tereta koji je prevozio – izničkoga keramičkog posuđa (nazvanog prema gradu Izniku u kojem se proizvodilo). Fokus ovogodišnjeg istraživanja bilo je istraživanje i dokumentiranje dijela brodske konstrukcije koja se nalazi na dubini od 42 do 44 metra. Dio brodske konstrukcije bio je istražen i dokumentiran tijekom 2010., 2012. i 2014. godine u suradnji sa stručnjacima sa Sveučilišta Ca' Foscari iz Venecije.
Fotoalbum
Arhitektura broda je konceptualno i vremenski u skladu s razdobljem u koji je brod datiran; brod je građen tako da su se najprije postavila kostur-rebra, a zatim oplata. Rebra su visoka i gusto postavljena na kontrakobilicu broda, čime je postignut arhitektonski integritet i poprečna čvrstoća. Tijekom istraživanja pronađena je i temeljnica jarbola, druga u dosadašnjem istraživanju, što odgovara dimenzijama broda te njegovoj trgovačkoj namjeni. Naime, trgovački brodovi toga razdoblja i takvih dimenzija imali su najmanje dva jarbola na križna jedra, kako bi imali što bolji vjetreni pogon u krmu. Zanimljivo je navesti da je unutar brodske konstrukcije pronađeno šest slojeva koji su činili balast broda. Kako je to bio veliki trgovački brod, bilo je potrebno realizirati što bolju plovnost i plovidbu na otvorenome moru, a tako pripremljeni balast omogućuje dobru i sigurnu stabilnost tijekom plovidbe.