U gledalištu Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca u Rijeci, podignutog 1885. godine prema projektu bečkog arhitektonskog ateljea Fellner i Helmer, smješteno je devet slika na platnu bečkih slikara Gustava i Ernsta Klimta te Franza Matscha.
Gustav Klimt, jedan od najznamenitijih slikara austrijske secesije, tada je još bio na glasu kao nadareni učenik bečke Škole za umjetnički obrt i vješti dekorater brojnih palača javne i privatne namjene. Njegovi su počeci blisko povezani s mlađim bratom Ernstom i prijateljem Franzom Matschom, s kojima je bio udružen u Die Künstler-Compagnie.
Prema narudžbi arhitektonskog ateljea Fellner i Helmer, za riječko su kazalište izradili alegorijske prikaze instrumentalne glazbe, kazališta, ozbiljne opere, poezije, ljubavne poezije, plesa i komične opere. Šest ovalnih slika smješteno je na stropu partera oko raskošnog lustera: tri s potpisom Gustava Klimta i tri s potpisom Franza Matscha. Sliku smještenu iznad pozornice potpisao je Ernst Klimt, a pripisane su mu i dvije manje slike nad proscenijskim ložama. Slike iz gledališta od iznimne su važnosti za proučavanje manje poznate, rane faze rada Gustava Klimta. Iako se to razdoblje njegova stvaralaštva oduvijek nalazilo u sjeni svjetski poznatih portreta i pejzaža, navedene su slike ipak djela od svjetske važnosti.
Nastale u bečkom ateljeu mlade skupine umjetnika, naslikane su u samo nekoliko mjeseci, no prethodila im je izrada brojnih studija i skica. Iako se radi o djelima izrađenima na lanenom platnenom nosiocu, slike iz riječkog kazališta izgledom oponašaju zidne oslike izrađene tehnikom fresco secco. Tijekom gradnje bečke Ringstrasse bilo je uobičajeno korištenje slika na platnu kao zamjene za zidne oslike, budući da je spor i složen proces izrade zidnog oslika postao nepraktičan u kontekstu brze gradnje javnih građevina toga vremena. Iz tog su se razloga Gustav i Ernst Klimt te Franz Matsch pri izradi stropnih i proscenijskih slika koristili posnim vezivom. Slike nisu bile lakirane pa je njihova površina izrazito suha i matirana.
Slike iz riječkog Hrvatskog narodnog kazališta Ivana pl. Zajca dugi niz godina javnosti su bile istovremeno poznate i nepoznate. Teško vidljive zbog visine na kojoj su se nalazile, opsežnih preslika nanesenih tijekom restauratorskih radova 1978. godine te atmosferskih nečistoća nataloženih na njihovoj površini, percipirane su kao tamni oslici teško raspoznatljivih sadržaja.
Konzervatorsko-restauratorski radovi na slikama izvedeni su na Restauratorskom odjelu u Rijeci i Odjelu za štafelajno slikarstvo u Zagrebu Hrvatskog restauratorskog zavoda. Uz vrlo zahtjevnu demontažu, radovima su obuhvaćena konzervatorsko-restauratorska istraživanja, uklanjanje nataloženih atmosferskih nečistoća i uljanih preslika, stabilizacija dijelova slikanog sloja na kojima je došlo do ljuštenja i otpadanja, lijepljenje slika na novo platno te montaža na novoizrađene drvene podokvire, posebno pripremljene za izložbu Nepoznati Klimt koja će se 2021. godine održati u Muzeju grada Rijeke. Oštećenja slikanog sloja kredirana su i retuširana, a slike nisu lakirane, da se ne bi narušila tipična matiranost njihove površine.
Slike su prvi i posljednji put javnosti predstavljene davne 1885. godine kratkom izložbom u Kunsthistorisches muzeju u Beču, nakon čega su dopremljene u Rijeku i odmah pričvršćene na za njih predviđena mjesta u gledalištu kazališta. Tek 136 godina poslije, demontažom, restauriranjem te predstavljanjem tih slika javnosti omogućeno je njihovo detaljno upoznavanje i revalorizacija, čime je uvelike obogaćena hrvatska, ali i svjetska kulturna baština.
