Na izoliranoj stijeni iznad doline rijeke Argile, na sjeverozapadu istarskoga poluotoka, nalaze se ruševine momjanske utvrde. Još uvijek sačuvana kula kvadratnog tlocrta i pripadajući obodni zidovi te ostaci sustava pristupnog, podiznog mosta u kombinaciji s dominantnim položajem stvaraju jednu od najimpresivnijih slika srednjovjekovnog obrambenog graditeljstva u Istri. Osim mogućnosti nadzora prometnice, položaj utvrde na stijeni, koja je sa svih strana okružena strmim i dubokim liticama, osiguravao je odličnu obranu.
Iz povijesnih podataka iščitavaju se vijesti o dinamičnim događanjima u dugom korištenju kaštela. Prvi podaci o vlasnicima datirani su u tridesete godine 13. stoljeća. Utvrda je napuštena u trećem desetljeću 19. stoljeća. U tom su razdoblju pripadajućim posjedom vladali i u utvrdi stolovali članovi obitelji De Mimiliano, grofovi Gorički, Wachspeutel, Habsburg, Topplach, Raunach i Rota.
Fotoalbum
Prema grafičkim prikazima utvrde iz 18. i 19. stoljeća razvidno je koliko nemilosrdni mogu biti procesi propadanja napuštenih objekata koji se u samo stotinjak godina od velebnih zdanja u punoj funkciji pretvaraju u oskudne ruševine s tek nekoliko sačuvanih zidova. Upravo su iz tog razloga iznimno važna sustavna arheološka istraživanja koja se provode od 2019. godine (voditelj dr. sc. Josip Višnjić, Odjel za kopnenu arheologiju – sjedište Juršići, Služba za arheološku baštinu). Naime, s obzirom na postojeće stanje utvrde, arheološka su istraživanja gotovo jedini način prikupljanja podataka o arhitektonskom razvoju utvrde te o svakodnevici njezinih stanovnika tijekom sedam stoljeća njezina korištenja. Takvi su podaci ujedno i velik doprinos istraživanju fenomena srednjovjekovnog obrambenog graditeljstva, odnosno podloga za razumijevanje načina korištenja i arhitektonskog razvoja srodnih arhitektonskih sklopova istarskoga poluotoka, ali i znatno šireg područja. Također, na taj se način prikupljaju svi potrebni podaci nužni za adekvatan pristup nastavku obnove i prezentacije objekta.
